1 Novembar 2016,jednom samo i nikada vise.A nebo je veceras puno zvezda,nesto predivno za videti.Volim zvezde,one su Ono sto me raduje,cini mi se da bi mogla satima gledati tu pescanu plazu.Neko me u pita, jeli hladno napolju .Nije,jer ja sam previse zauzeta divljenjem i gledanjem u nebo,jer tada ne osecam hladnocu,po noci zvezde po danu avioni.Na nebu je uvek neko desavanje,samo treba posebno i pazljivo posmatrati,cak I oni najveci oblaci i najvece oluje ne mogu sakriti tu lepotu i magiju sto nebo ima.Nebo je nocas tako blizu. Na dohvat ruke.Posmatrajuci nebo puno zvezda covek lako moze da se izgubi,jer sta ima lepse od tog sjaja,cini mi se kao da svaka ona zvezda sto svetluca,e bas ta ona sto se izdvaja od ostalih i sjaji najjace,te vodi nekuda ili nekome,da Li ste I kada pomislili da svaka ta zvezda ustvari predstavlja nekoga koga smo izgubili nekoga ko nas je napustio skoro ili nekada davno..Ili su to samo na nebu putnici kroz vreme.