Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara
KAKO DO STVARANJA KVALITETNE REGIONALNE MUZIČKE SCENE – GRUPA EL KACHON – SRB VS SLO
Već sam pričao Bane Lokner i moja malenkost imamo neizmernu želju da oživimo regionalnu muzičku scenu na način dostojan R’n’R kao muzičkog pravca, neestradizovanog i dostojansvenog. Taiskreno verujem da će nam u tome pomoći priča članova benda El Kachon koju sačinjavaju muzičari iz Slovenije i Srbije, pa su zato i kompetentni da odgovore na sledeća pitanja i koliko je to moguće objasne razlike u stvarima koje nisu primarne, ali su sastavni deo R’n’R isto koliko i samo muzičko umeće. Kada izvučemo najbolje od svih i to najbolje svuda primenimo onda je i uspeh neizostavan.
Članovi benda El Kachon su bila o razlikama između stvari bez kojih ne možemo zamisliti nastup i uspeh jednog benda, gde kao osnovu uzimamo da bend ima nesporan muzički kvalitet. Pitanja su bila o razlikama između Slovenačkih i Srpskih:
1. Studija 2. Klubova 3. Festivala 4. Medija 5. Menadžmenta.
Andrej Barbič – Krt:
Želeo bih, da bi svuda bilo više takvih koji bi prvenstveno bili kreativni prostor sa određenom zadimljenom atmosferom za davanje svojih osećanja u besmrtnost, a to znači snimanje pesme. Trenutak kojim se upisuješ u večnost je previše puta sterilan i previše organizovan hehe! Nadam se, da u Srbiji još postoje takvi, u Sloveniji su retki, i oni domaći imaju svoja pravila ponašanja i radni ritam.
Želeo bih videti više klubova u obe države sa tačno određenim žanrovskim pravcem, gde mogu da se predstave bendovi, a i oni sa ličnim ispovestima i da nije svuda najbitnije da je žurka i da se računa količina prodanog pića. Ali to je već kultura posećivanja događaja, možda je u Srbiji više entuzijazma na tom području, mada verujem da to gaje starije generacije, mlađi bi samo žurku.
Imam isto mišljenje kao o klubovima. Što se tiče veličine i količine, samo ako spomenem Beer Fest i novosadski Exit mislim da Srbija caruje na tom području. Mada je i kod nas lepa istorijska zbirka festivala, na žalost već pokojni Rock Otočec, Schengenfest u Vinici, pa žanrovski Metal Camp sada Metal Days i takođe pokojni Soča Riversplash. Imam osećaj, da sa godinama u Sloveniji festivali gube na vrednosti. Takođe se generacije smenjuju, zato je u slučaju žanrovske muzike dobro, jer dovuče veliki broj posetioca iz inostranstva (metalci su vrlo verna publika).
U Sloveniji sam opazio previše raštrkanosti i nestručnog obaveštavanja, naravno ima izuzetaka. Žanr Rock muzike nije toliko prisutan u medijima jer se većina sve više bavi žutom štampom. Zbog procene umetnika, da time izgube na vrednosti i verodostojnosti, sami izbegavaju te medije, bolje neshvaćeni umetnik nego poznati autor na pikniku sa turbo-folk pevačicom koja ima istu izdavačku kuću. I kod nas je previše komercijalnih radio stanica i premalo pravih muzičkih urednika, ustvari ih niko ne poštuje. Stručnjake na svom području izguruju instant radijski voditelji, koji su duhoviti kao preparirani vepar na banketu, nisu društveno kritični i ne daju nikakve analize i dublje poglede na muziku i društvo, već su populistični idioti, koji imaju predobru platu za prelaki posao. U stilu – ne mogu oni mene toliko malo da plate, koliko ja mogu ništa da ne radim. Možda novac tu nije najbitniji faktor, već činjenica da ljudi na tim radio stanicama vole da su bitni. A svi zvuče isto. Malo sam odlutao. Imamo još par vrdnih pohvale muzičkih kritičara, urednika i par časopisa, ipak premalo. Rad benda kao što smo mi daje drugačiju sliku na terenu i nije ni malo sjajna. Smem da tvrdim da je u Srbiji slična situacija, mada ne planiramo da se povučemo, zar ne?
Nemam iskustva da bih dao mišljenje.
Mileta Grujić – Miša:
Kreativniji u Sloveniji, napredniji u razmišljanju, nisu imali turbo oboljenja kao studiji u Srbiji. Generalno. Što ne znači da u Srbiji nema dobrih studija, mada danas studio čini čovek. Ili človek, meni je svejedno.
Srazmerno veličini dve države, u Sloveniji ih ima više, meni su zanimljiviji jer sam tek nešto više od godinu dana u Sloveniji.
Koliko mogu da primetim, Srbija ima mnogo veće i jače festivale, ali se Slovenija može pohvaliti manjim i interesantnijim, alternativnijim.
Ko se u Sloveniji žali na medije, neka dođe malo u Srbiju da vidi. U Srbiji jedino stvar spašavaju pojedinci koji imaju dostup etru, pa se bore protiv vetrenjača (kojih ima u Banatu i Bačkoj)
Ne znam za Peđu (komentar na Žiginu parolu), ali mnoge znam u Srbiji i bolje da ih ne znam, u Sloveniji ih na sreću ne poznajem, osim što sam upoznao Šekija iz pesme ZPušenja, koji je…
Žiga Dobravc – Žika:
Studiji za snimanje u Srbiji su cenovno mnogo dostupniji. Studiji za vežbanje su takođe jeftiniji i ima ih daleko više nego u Sloveniji.
U Srbiji je daleko više klubova, u celoj Sloveniji ih je od 15-20 koji još uvek rade. Klubska scena je u Sloveniji umrla, zbog službi obezbeđenja i SAZAS-a (u Srbiji SOKOJ) koji naplaćuju ogromne izdatke. Možda je u Srbiji scena još živa. Posete koncerata su bolje i publika je više zainteresovana za R’n’R.
Srbija je veća, posledično je i više festivala. Scena na festivalima je slična, manje poznati bendovi sviraju u lošim terminima i simbolično su plaćeni u obe države.
mediji su manje vište jednaki. Veze, poznanstva i pare, pa može i tvoja pesma da se pusti. Stas je više puta bitniji nego glas. (guzice i sise, samo da ne vise)
Srpski menadžment funkcijoniše bolje i jeftinije. Neka živi Peđa!
Tomi Perinčič:
Pretpostavljam da nema razlike, verovatno su određeni studiji u Sbiji jeftiniji nego u Sloveniji.
Prvi utisak je da u Srbiji ima mnogo više klubova u kojima se svira R’n’R.
Mislim da nema nikakve razlike, imaju iste prepreke i probleme.
No comment.
No comment.
Primož Malenšek – PimpS:
No comment.
Slična situacija, čini mi se da je PR u manjim klubovima u Srbiji bolji nego u Sloveniji. Šteta da je zakon zabrane pušenja u Sloveniji.
Slično u obe države. U Srbiji, čini mi se, organizatori prave manju razliku između stranih i domaćih muzičara.
No comment.
No comment.
Dejan Sondža:
Nisam imao priliku da snimam u studiju u Srbiji od 1998.g tako da ne znam kakva je trenutna situacija. Za Sloveniju mogu da kažem da se veoma trude i u većini slučajeva uspevaju da održe korak sa vremenom. Poslednji snimci koje sam čuo i uporedio sa srpskim su produkcijski daleko bolji i moderniji.
Prednost klubova po Srbiji je da su pića jeftinija, cene karata prilagođene tržištu i dozvoljeno je pušenje u zatvorenom prostoru. U slovenačkim klubovima je u većini slučajeva odlična oprema, bend dobije pored honorara hranu i piće i svirke počinju i završavaju u pristojnije sate, do ponoći ili sat kasnije.
Sa festivalima je izjednačena situacija. Glavni bend (Headliner) dobije sve počasti. Ostali bendovi ili nisu plaćeni ili je to mizerno i sa velikim kašnjenjem, ne dobiju zasluženu reklamu niti jedan ljudski odnos i poštovanje. Ponašaju se prema bendu kao da su došli da smetaju, a ne da su pozvani da sviraju. Tu su dostigli EU standard hehe!
Sa medijima nismo imali dosta posla, ali u zadnje vreme je u Sloveniji na snazi zakon sa kvotama. Što znači da moraju da puštaju više muzike na slovenačkom jeziku, situacija je poprilično jadna. Ako bend nije već stekao neku slavu, nema ni priliku da se pojavi u javnosti i da dobije medijsku podršku. Sve ide preko veza i vezica i na štetu benda. Nije važan kvalitet već koga poznaješ. U Srbiji nije dobro, ali je mnogo jednostavnije, zna se tačna cena puštanja spota na TV ili radiju.
U pokušaju da pronađem osobu za P.R. ili agenciju, naišao sam na veliki problem. Prva stvar je da ljudi sa kojima sam pregovarao ne znaju svoj posao, imaju duplo manje kontakta od mene i treće je da su tražili previše para, a to nisu mogli da opravdaju delima. Situaciju u Srbiji ne poznajem, par iskustava od pre par godina imam jako negativnih. Mada zadnja saradnja sa Predragom Jovanovićem vraća nadu u organizacijske i poslovne sposobnosti na teritoriji Srbije. Ili je izolovan primer?
Tina Gerbec Radaković:
Za sada sam snimala samo u Sloveniji, ali smo imali dosta puta probe sa El Brew u Srbiji u par različitih studija. Mada je verovatno da to nisu studiji u kojima se i snima. Razlika je predpodstavljam jedino u ceni. U Sloveniji je sve dosta skuplje.
Pa eto, koliko smo svirali po Srbiji…na par mesta. U Srbiji još uvek ljude interesuje rokenrol. Ovde bi svi nešto novo, nešto drugačije i to se menja svaki mesec dana, mada teško je praviti poređenje kad je naša zemlja velika kao vaš glavni grad.
Mislim da je trenutno takva situacija da su svi festivali isti, gledano sa strane benda. Možda su na severu malo bolje organizovani, ali isto je sranje ako nisi hedlajner. Podrazumeva se da bend ne bude ispoštovan od strane organizatora, da se kasni sa tonskim probama i da na kraju verovatno bend nastupa bez tonske. Ne postoji primerno mesto da se bend pripremi za nastup, organizatori otaljavaju posao i na kraju je još dugo čekanje na honorar uz mnogo muke.
Razlika je da ih naravno ima više u Srbiji nego u našem malom selu.
Za sada smo više interesovanja imali u Srbiji nego kod nas. Videćemo gde to sve vodi, ali važi pravilo ako sam ne uradiš, džaba ti menadžer. Jedino nam ostaje da se sami borimo i trudimo svim snagama.
Predrag Jovanović