Uh...ta ljubav. Ako se zbog nje ne pati i ne plače, nije ni bila rec na slovo lj.A najgore u vezi sa ljubavlju i što je u ljudskoj prirodi, nikad mi nije dosta ljubavi, koliko god da dobijam ljubavi... htela bih još.
Da se razumemo, mrvice su u pitanju, kad bacim pogled unazad, ali i da su planine, sigurno bi mi bilo malo. Svi smo željni ljubavi, pažnje, nežnosti, u toj želji zaboravimo druge, pa zaboravimo sebe, pa se izgubimo.Nije nam lako ali ne kaze se dzabe "Bitku sam izgubila ali rat necu".Na moju srecu ,ja sam rat predala pa neka neke druge vode bitke i ratove ,a ja ću svoj mir i dostojanstvo povratiti.
Jeste , teško je sebe ujutru pogledati u ogledalu i pitati se kako sam mogla? Ali to sam JA...loša,dobra,bezobrazna,ružna,tužna....Kada se zaljubite, budite spremni i da plačete,da molite,da se nadate,da trpite gluposti koje nikom ne biste tolerisali,da izgubite glavu u minutu,da volite čak i kad nije uzvraćeno.Da na kraju svega toga kazete :"Šta mi je to trebalo"?!