Odlučih se da objavim ovo pismo ,koje mi je poslala moja mama.Naravno uz njenu saglasnost.
Da,da mi još uvek pišemo pisma.Znate ona koja adresirate,i liznete poštansku markicu.Zna moja mama da se služi i kompjuterom i drugim elektronskim bakračima (ne samo mikrotalsnom),i baš zato su ova pisma pisana rukom dragocena uspomena i nema šanse da ih kliknem i izbrišem.
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Dragi sine,
Pročitah onaj Dukičin blog BucketList ,pa sa njom poširoko prodiskutovah,a evo da napišem i tebi ponešto.
Čisto da vidiš o čemu razmišljam pod 'stare' dane.
Već znaš,da ja verujem da nešto što se dešava oko tebe ,a ne možeš promeniti,nije vredno brige.
Kao npr.kiša ,koja odnekud i neočekivano navrne i iskvasi mi veš na žici,što ne žnači da ne upotrebim neku sočnu reč da se istoj obratim.Ili zemljotres, koji redovno razdrma grad u kome sada živiš,nadam se privremeno.
Meni je sada 59 godina i lepo mi stoje.Mada često pomislim kad me neko upita za godine,(kako ih nije sramota,pa ja sam ipak žensko),da im odgovorim da mi je 65.Čisto da čujem onu divnu rečenicu :Jao,pa vi još uvek izgledate odlično. Divno se držite. Da li i ti sine misliš da je ovaj naš srpski jezik ponekad čudan ,baš kao u ovoj rečenici :Dobro se držite.A za šta se ja to držim ,a?
Iako nisam od onih baki,koje nose viklere ,lažne perle oko vrata i ortopedske cipele,ipak imam zajednicku ljubav sa njima,svoje unuke.
U isto vreme ne stidim se da kupim i nosim naočare tipa Jackie O.Što ne znači da ću nositi suknju jako iznadkolensku.Ne da mi ne bi stajala,tj ne bi stajala,stalno bih je vukla dole.
Gledam tako ,po sećanju ,šta je bilo ma mojoj Bucket Listi i na neke želje se baš slatko nasmejem.
Mislim,zašto bih ja želela da ikada trčim maraton,osim možda kad sam bila 20 godina.
Ili da se pentram na Kilimandžaro,božemesačuvaj.Baš sam bila avanturistički raspoložena.
Da o ronjenju i ne pričam,sve one ljigave travuštine i alge što ti se lepe za noge.
Znači neke stvari se neće nikada desiti.
Uhvatih sebe,da je ta želja za avanturizmom prošla i da ,iako još uvek želim da posetim neka mesta ,ne osećam žalost ako se to ne desi.
Moja Bucket Lista je sada više o ljudima nego o stvarima i mestima.
Dakle želja da što više vremena provedem sa porodicom i ljudima koji mi nešto znače.
Kako se eto spremam za drugu fazu života uživam u jednostavnim stvarima i onome što imam,bez panike zbog onoga što nemam.
Možda je razlog tome i moj protekli život i sreća koju sam imala u njemu.
Moja ljubav i moj najbolji prijatelj ,a tvoj tata,koga eto volim već 40 godina.
Vas dvoje dece,tako različitih , a meni podjednako najmilijih.
Imala sam prilike da putujem,radim,vidim i doživim više nego mnogi drugi.Dolaskom mojih unuka takodje se promenila moja lista prioriteta ..nabolje.
Toliko ovoga puta:Ljubimte.Očekujem radoznalo tvoje obećano pismo
Mama
p.s Zaboravih negde da zapišem : Plasticne operacije ,nikad.Only two words to put me off :Michael Jackson
************************************************************
Ne znam zašto,dok sam čitao ovo pismo i iz prikrajka posmatrao najmladju ćerku kako se igra,pade mi niodkud na pamet kako mi je mama dok sam bio mali tepala : Ti si mamina šukupalatancija.Mislim reč ne postoji ni u jednom jeziku ali sam je zapamtio baš zato što je unikatna i reč ljubavi.
Eh mama , mama,baš te volim.