User's Tags

Zelimir Belogrlic 's Entries

9 blogs
  • 18 Jan 2014
      Ovo je vezano za moj blog O pisanju CV..Komentar  je malo predug za komentare, pa sam odlučio da ga postavim kao blog.Nasmeja me ali baš..Hvala rada kon ------------------------------------------------------------------------   E ovo je pravi CV .... o životnim prioritetima......jer kao što čovek reče nije sve u poslu... CV Potpuno nespreman za rad pod pritiskom kao i prekovremeni rad, osim akonijedebelo plaćen. Iskreno me zabole za ciljeve vaše kompanije ako platom nemogu da pokrijem sve tekuće troškove plus da mi ostane za malo garderobe,knjiga, putovanja, izlaske, sport i zezanje. Funkcionišem po principukolkopara tolko muzike. Takođe me savršeno ne zanima što ste u buli iočekujemdasve vaše zakonom predviđene obaveze izvršite na vreme kao i dapoštujetesvepraznike i godišnji odmor. Sva je prilika da ću vas napustiti čim nađemnešto malo bolje. Nadam se da ofis ne počinje s radom pre devet, jer seteško budim. Radni dan započinjem velikom šoljom dobre crne kafe paočekujemda stoji na raspolaganju, kao i zalihe nesa i mleka koji će mi zatrebatinegde oko podneva. Najdalje oko jedan ima najstrašnije da se smorim pa bimiprijao jedan muzički intermeco, po mogućstvu Madonna ili disko haus daujedno i odtancujem malo i razdrmam ukočene mišiće. Komunikativan saprijatnim i ljubaznim svetom, za drkadžije imam kratak fitilj. Psujem nanekoliko svetskih jezika, al ozbiljnu prepisku i razgovor vodim samo nasrpskom i engleskom i ne proseravajte se s multinacionalnim korporativnimtripom jer vam je i to previše. To što s vremena na vreme sklopite nekidils Bosnom i Crnom Gorom ne čini vas ozbiljnom kompanijom. Studirao sam 100 godina ali smatram da je uspeh što sam uopšte završiobilošta u ovoj zemlji ovakvoj kakva je. Usavršavam se stalno i bez vas jersamradoznao i mislim da život ima smisla i bez umiranja na poslu. Često misedešava da u radno vreme zapadnem u takozvani daydreaming pa vas molim damene prekidate naglo, možda budem usred neke genijalne zamisli. Reagujemsamona pozitivnu stimulaciju. Ne gušite s testiranjima i tim HRbudalaštinama.Ako se već proseravate s tim zapadnjačkim forama onda ponudite izapadnjačkuplatu i uslove rada. To što ste pohađali dva, tri seminara, ne čini vasobrazovanom osobom. Šta ne znam, naučiću, nisam debil. I, da, postojestvarikoje bih u životu radio iz čistog entuzijazma, ali žalim što moram davasobavestim da to nije posao koji nudite. Iskreno vaš,
    1621 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Ovo je vezano za moj blog O pisanju CV..Komentar  je malo predug za komentare, pa sam odlučio da ga postavim kao blog.Nasmeja me ali baš..Hvala rada kon ------------------------------------------------------------------------   E ovo je pravi CV .... o životnim prioritetima......jer kao što čovek reče nije sve u poslu... CV Potpuno nespreman za rad pod pritiskom kao i prekovremeni rad, osim akonijedebelo plaćen. Iskreno me zabole za ciljeve vaše kompanije ako platom nemogu da pokrijem sve tekuće troškove plus da mi ostane za malo garderobe,knjiga, putovanja, izlaske, sport i zezanje. Funkcionišem po principukolkopara tolko muzike. Takođe me savršeno ne zanima što ste u buli iočekujemdasve vaše zakonom predviđene obaveze izvršite na vreme kao i dapoštujetesvepraznike i godišnji odmor. Sva je prilika da ću vas napustiti čim nađemnešto malo bolje. Nadam se da ofis ne počinje s radom pre devet, jer seteško budim. Radni dan započinjem velikom šoljom dobre crne kafe paočekujemda stoji na raspolaganju, kao i zalihe nesa i mleka koji će mi zatrebatinegde oko podneva. Najdalje oko jedan ima najstrašnije da se smorim pa bimiprijao jedan muzički intermeco, po mogućstvu Madonna ili disko haus daujedno i odtancujem malo i razdrmam ukočene mišiće. Komunikativan saprijatnim i ljubaznim svetom, za drkadžije imam kratak fitilj. Psujem nanekoliko svetskih jezika, al ozbiljnu prepisku i razgovor vodim samo nasrpskom i engleskom i ne proseravajte se s multinacionalnim korporativnimtripom jer vam je i to previše. To što s vremena na vreme sklopite nekidils Bosnom i Crnom Gorom ne čini vas ozbiljnom kompanijom. Studirao sam 100 godina ali smatram da je uspeh što sam uopšte završiobilošta u ovoj zemlji ovakvoj kakva je. Usavršavam se stalno i bez vas jersamradoznao i mislim da život ima smisla i bez umiranja na poslu. Često misedešava da u radno vreme zapadnem u takozvani daydreaming pa vas molim damene prekidate naglo, možda budem usred neke genijalne zamisli. Reagujemsamona pozitivnu stimulaciju. Ne gušite s testiranjima i tim HRbudalaštinama.Ako se već proseravate s tim zapadnjačkim forama onda ponudite izapadnjačkuplatu i uslove rada. To što ste pohađali dva, tri seminara, ne čini vasobrazovanom osobom. Šta ne znam, naučiću, nisam debil. I, da, postojestvarikoje bih u životu radio iz čistog entuzijazma, ali žalim što moram davasobavestim da to nije posao koji nudite. Iskreno vaš,
    Jan 18, 2014 1621
  • 13 Dec 2013
        Imati jako dobar (namerno ne napisah samo dobar) CV(Curriculum Vitae) ili prevedeno;kratka biografija života ,vrlo je bitan u prvom koraku kod traženja posla.Znači posvetite ovome dovoljno vremena i truda ,da biste se 'prodali' što bolje.   Nisam morao da pišem u skorije veme svoj CV,ali sam zato mnoga morao  da čitam.Neka su bila  odgovor na postavljen oglas,ili neka koja sam sačuvao kao interesantna za ako se eventualno pojavi posao za tog kandidata.   Neki od ovih CVsu bila tako loša da nemam drugog izbora nego da pišem o njima ne bih li možda budućim aplikantima pomogao. Najvažnija tačka vašeg CV je da se izdvaja iz mase,što će za vas značiti onaj važan korak ,poziv na razgovor. Naravno btno je da u vašem pisanju uključite podatke o vašem obrazovanju o vašim prethodnim radnim mestima,ali mene interesuje da saznam što više o VAMA:   Pre toga proverite osnovno : da li je vaša adresa ispravna i da li ste moje ime  spelovali pravilno.Kako živim u inostranstvu mnogi od čitalaca može pomisliti da se  ovo Kivijima treba oprostiti, jer je ime zaista teško.Apropo ovoga samo da spomenem jednu kratku priču iz mojih gimnazijskih dana.Prvog dana kada me je razredni predstavljao ostalima u razredu,odmah je predložio da bi trebalo izabrati neko ime za mene ,nešto  lakše npr.Bryan ili Peter.Samo sam odgovorio da to ne dolazi u obzir .Ako ja mogu da izgovaram njihovih 30 imena onda i njima neće biti teško da izgvore jedno.I tako i beše.   Da krenemo dalje. Kada pišete nekoj kompaniji pokušajte da saznate što više o istoj.U današnje vreme elektronike to za većinu kompanija nije tako teško i skoro svaka ima web stranu,ćak iako je možda mala ili se bavi zanatskim uslugama. Ja ću naravno proveriti istoriju vaših radnih mesta i vaše preporuke.Verujte niko od poslodavaca ne gleda u vaše ocene tokom školovanja.Najvažnije što se traži je neka vrsta potvrde iz napisanog da ste vi osoba koja će se lako prilagoditi ostalim radnicima.   Znači! Propratno pismo će mi reći: Zašto tražite posao Kakvo znanje i iskustvo imate u radnoj istoriji i da li imate veštinu u Industriji kojoj pripadam Koja interesovanja imate kada ne radite. Pokušajte da pišete iz srca. Kad vidim rečenice : Ja želim  da svojim znanjem doprinesem i sebi i svom poslodavcu ka napretku kompanije..ovo mi zvuči kao kopirano sa neke web stranice...što verovatno i jeste. I takodje već znam dobro: da brzo učite nove stvari,da dolazite na posao na vreme( ne znam zašto ovo uopšte spominju),da ste lepo vaspitani i kulturni u odnosu sa drugima..Zar nismo svi mi to. Vaši interesi izvan posla su ono što me interesuje.Iz njih ja vidim da li ste osoba koja je sigurna u sebe,brzo uči nove stvari i ne odustaje lako od izazova. I na kraju samo  još jedan savet majkama ,koje se posle perioda podizanja dece vraćaju u kolo plaćenih poslova.Ne znam zašto većina majki o ovom periodu piše skoro sa izvinjenjem. Mogu vam reći da poslodavci, koji su ili očevi ili majke dobro znaju kakve sve kvalitete morate posedovati da budete roditelj  i da ne postoji teži ( a ni lepši posao) na svetu od toga. Još samo da dodam,molim vas ne pišite mi CV sa nekim smešnim fontovima  i na papiru u boji. Dajte nekom da proveri gramatiku i stil u kojem je CV napisan. Toliko od mene i zapamtite onu izreku :   Male pobede dovode do  velikih ciljeva    
    2019 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •     Imati jako dobar (namerno ne napisah samo dobar) CV(Curriculum Vitae) ili prevedeno;kratka biografija života ,vrlo je bitan u prvom koraku kod traženja posla.Znači posvetite ovome dovoljno vremena i truda ,da biste se 'prodali' što bolje.   Nisam morao da pišem u skorije veme svoj CV,ali sam zato mnoga morao  da čitam.Neka su bila  odgovor na postavljen oglas,ili neka koja sam sačuvao kao interesantna za ako se eventualno pojavi posao za tog kandidata.   Neki od ovih CVsu bila tako loša da nemam drugog izbora nego da pišem o njima ne bih li možda budućim aplikantima pomogao. Najvažnija tačka vašeg CV je da se izdvaja iz mase,što će za vas značiti onaj važan korak ,poziv na razgovor. Naravno btno je da u vašem pisanju uključite podatke o vašem obrazovanju o vašim prethodnim radnim mestima,ali mene interesuje da saznam što više o VAMA:   Pre toga proverite osnovno : da li je vaša adresa ispravna i da li ste moje ime  spelovali pravilno.Kako živim u inostranstvu mnogi od čitalaca može pomisliti da se  ovo Kivijima treba oprostiti, jer je ime zaista teško.Apropo ovoga samo da spomenem jednu kratku priču iz mojih gimnazijskih dana.Prvog dana kada me je razredni predstavljao ostalima u razredu,odmah je predložio da bi trebalo izabrati neko ime za mene ,nešto  lakše npr.Bryan ili Peter.Samo sam odgovorio da to ne dolazi u obzir .Ako ja mogu da izgovaram njihovih 30 imena onda i njima neće biti teško da izgvore jedno.I tako i beše.   Da krenemo dalje. Kada pišete nekoj kompaniji pokušajte da saznate što više o istoj.U današnje vreme elektronike to za većinu kompanija nije tako teško i skoro svaka ima web stranu,ćak iako je možda mala ili se bavi zanatskim uslugama. Ja ću naravno proveriti istoriju vaših radnih mesta i vaše preporuke.Verujte niko od poslodavaca ne gleda u vaše ocene tokom školovanja.Najvažnije što se traži je neka vrsta potvrde iz napisanog da ste vi osoba koja će se lako prilagoditi ostalim radnicima.   Znači! Propratno pismo će mi reći: Zašto tražite posao Kakvo znanje i iskustvo imate u radnoj istoriji i da li imate veštinu u Industriji kojoj pripadam Koja interesovanja imate kada ne radite. Pokušajte da pišete iz srca. Kad vidim rečenice : Ja želim  da svojim znanjem doprinesem i sebi i svom poslodavcu ka napretku kompanije..ovo mi zvuči kao kopirano sa neke web stranice...što verovatno i jeste. I takodje već znam dobro: da brzo učite nove stvari,da dolazite na posao na vreme( ne znam zašto ovo uopšte spominju),da ste lepo vaspitani i kulturni u odnosu sa drugima..Zar nismo svi mi to. Vaši interesi izvan posla su ono što me interesuje.Iz njih ja vidim da li ste osoba koja je sigurna u sebe,brzo uči nove stvari i ne odustaje lako od izazova. I na kraju samo  još jedan savet majkama ,koje se posle perioda podizanja dece vraćaju u kolo plaćenih poslova.Ne znam zašto većina majki o ovom periodu piše skoro sa izvinjenjem. Mogu vam reći da poslodavci, koji su ili očevi ili majke dobro znaju kakve sve kvalitete morate posedovati da budete roditelj  i da ne postoji teži ( a ni lepši posao) na svetu od toga. Još samo da dodam,molim vas ne pišite mi CV sa nekim smešnim fontovima  i na papiru u boji. Dajte nekom da proveri gramatiku i stil u kojem je CV napisan. Toliko od mene i zapamtite onu izreku :   Male pobede dovode do  velikih ciljeva    
    Dec 13, 2013 2019
  • 06 Dec 2013
    Odlučih se da objavim ovo pismo ,koje mi je poslala moja mama.Naravno uz njenu saglasnost. Da,da mi još uvek pišemo pisma.Znate ona koja adresirate,i liznete poštansku markicu.Zna moja mama da se služi i kompjuterom i drugim elektronskim bakračima (ne  samo mikrotalsnom),i baš zato su ova pisma pisana rukom dragocena uspomena i nema šanse da ih kliknem i izbrišem.   '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''   Dragi sine, Pročitah onaj Dukičin blog BucketList ,pa sa njom poširoko prodiskutovah,a evo da napišem i tebi ponešto. Čisto da vidiš o čemu razmišljam pod 'stare' dane.   Već znaš,da ja verujem da nešto što se dešava oko tebe ,a ne možeš promeniti,nije vredno brige. Kao npr.kiša ,koja odnekud i neočekivano navrne i iskvasi mi  veš na žici,što ne žnači da ne upotrebim neku sočnu reč da se istoj obratim.Ili zemljotres, koji redovno razdrma grad u kome sada živiš,nadam se privremeno.   Meni je sada 59 godina i lepo mi stoje.Mada često pomislim kad me neko upita za godine,(kako ih nije sramota,pa ja sam ipak žensko),da im odgovorim da mi je 65.Čisto da čujem onu divnu rečenicu :Jao,pa vi još uvek izgledate odlično. Divno se držite. Da li i ti sine misliš da je ovaj naš srpski jezik ponekad čudan ,baš kao u ovoj rečenici :Dobro se držite.A za šta se ja to držim ,a?   Iako nisam od onih baki,koje  nose viklere ,lažne perle oko vrata i ortopedske cipele,ipak imam zajednicku ljubav sa njima,svoje unuke.   U isto vreme ne stidim se da kupim i nosim naočare tipa Jackie O.Što ne znači da ću nositi suknju jako iznadkolensku.Ne da mi ne bi stajala,tj ne bi stajala,stalno bih je vukla dole.   Gledam tako ,po sećanju ,šta je bilo ma mojoj Bucket Listi i na neke želje se baš slatko nasmejem.   Mislim,zašto bih ja želela da ikada trčim maraton,osim možda kad sam bila  20 godina. Ili da se pentram na Kilimandžaro,božemesačuvaj.Baš sam bila avanturistički raspoložena. Da o ronjenju i ne pričam,sve one ljigave travuštine i alge što ti se lepe  za noge. Znači neke stvari se neće nikada desiti. Uhvatih sebe,da je ta želja za avanturizmom prošla i da ,iako još uvek želim da posetim neka mesta ,ne osećam žalost  ako se to ne desi.   Moja Bucket Lista je sada više o ljudima  nego o stvarima i mestima.   Dakle želja da što više vremena provedem sa porodicom i ljudima koji mi nešto znače. Kako se eto spremam za drugu fazu života  uživam u jednostavnim stvarima i onome što imam,bez panike zbog onoga što nemam.   Možda je razlog tome i moj protekli život i sreća koju sam imala u njemu. Moja ljubav i moj najbolji prijatelj ,a tvoj tata,koga eto volim već 40 godina. Vas dvoje dece,tako različitih , a meni podjednako najmilijih. Imala sam prilike da putujem,radim,vidim i doživim više nego mnogi  drugi.Dolaskom mojih unuka takodje se promenila moja lista prioriteta ..nabolje.   Toliko ovoga puta:Ljubimte.Očekujem radoznalo tvoje obećano pismo   Mama   p.s Zaboravih negde  da zapišem : Plasticne operacije ,nikad.Only two words to put me off :Michael Jackson   ************************************************************   Ne znam zašto,dok sam čitao ovo pismo i iz prikrajka posmatrao najmladju ćerku  kako se igra,pade mi niodkud na pamet kako mi je mama dok sam bio mali tepala : Ti si mamina šukupalatancija.Mislim reč ne postoji ni u jednom jeziku ali sam je zapamtio baš zato što je unikatna i reč ljubavi. Eh mama , mama,baš te volim.  
    2677 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  • Odlučih se da objavim ovo pismo ,koje mi je poslala moja mama.Naravno uz njenu saglasnost. Da,da mi još uvek pišemo pisma.Znate ona koja adresirate,i liznete poštansku markicu.Zna moja mama da se služi i kompjuterom i drugim elektronskim bakračima (ne  samo mikrotalsnom),i baš zato su ova pisma pisana rukom dragocena uspomena i nema šanse da ih kliknem i izbrišem.   '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''   Dragi sine, Pročitah onaj Dukičin blog BucketList ,pa sa njom poširoko prodiskutovah,a evo da napišem i tebi ponešto. Čisto da vidiš o čemu razmišljam pod 'stare' dane.   Već znaš,da ja verujem da nešto što se dešava oko tebe ,a ne možeš promeniti,nije vredno brige. Kao npr.kiša ,koja odnekud i neočekivano navrne i iskvasi mi  veš na žici,što ne žnači da ne upotrebim neku sočnu reč da se istoj obratim.Ili zemljotres, koji redovno razdrma grad u kome sada živiš,nadam se privremeno.   Meni je sada 59 godina i lepo mi stoje.Mada često pomislim kad me neko upita za godine,(kako ih nije sramota,pa ja sam ipak žensko),da im odgovorim da mi je 65.Čisto da čujem onu divnu rečenicu :Jao,pa vi još uvek izgledate odlično. Divno se držite. Da li i ti sine misliš da je ovaj naš srpski jezik ponekad čudan ,baš kao u ovoj rečenici :Dobro se držite.A za šta se ja to držim ,a?   Iako nisam od onih baki,koje  nose viklere ,lažne perle oko vrata i ortopedske cipele,ipak imam zajednicku ljubav sa njima,svoje unuke.   U isto vreme ne stidim se da kupim i nosim naočare tipa Jackie O.Što ne znači da ću nositi suknju jako iznadkolensku.Ne da mi ne bi stajala,tj ne bi stajala,stalno bih je vukla dole.   Gledam tako ,po sećanju ,šta je bilo ma mojoj Bucket Listi i na neke želje se baš slatko nasmejem.   Mislim,zašto bih ja želela da ikada trčim maraton,osim možda kad sam bila  20 godina. Ili da se pentram na Kilimandžaro,božemesačuvaj.Baš sam bila avanturistički raspoložena. Da o ronjenju i ne pričam,sve one ljigave travuštine i alge što ti se lepe  za noge. Znači neke stvari se neće nikada desiti. Uhvatih sebe,da je ta želja za avanturizmom prošla i da ,iako još uvek želim da posetim neka mesta ,ne osećam žalost  ako se to ne desi.   Moja Bucket Lista je sada više o ljudima  nego o stvarima i mestima.   Dakle želja da što više vremena provedem sa porodicom i ljudima koji mi nešto znače. Kako se eto spremam za drugu fazu života  uživam u jednostavnim stvarima i onome što imam,bez panike zbog onoga što nemam.   Možda je razlog tome i moj protekli život i sreća koju sam imala u njemu. Moja ljubav i moj najbolji prijatelj ,a tvoj tata,koga eto volim već 40 godina. Vas dvoje dece,tako različitih , a meni podjednako najmilijih. Imala sam prilike da putujem,radim,vidim i doživim više nego mnogi  drugi.Dolaskom mojih unuka takodje se promenila moja lista prioriteta ..nabolje.   Toliko ovoga puta:Ljubimte.Očekujem radoznalo tvoje obećano pismo   Mama   p.s Zaboravih negde  da zapišem : Plasticne operacije ,nikad.Only two words to put me off :Michael Jackson   ************************************************************   Ne znam zašto,dok sam čitao ovo pismo i iz prikrajka posmatrao najmladju ćerku  kako se igra,pade mi niodkud na pamet kako mi je mama dok sam bio mali tepala : Ti si mamina šukupalatancija.Mislim reč ne postoji ni u jednom jeziku ali sam je zapamtio baš zato što je unikatna i reč ljubavi. Eh mama , mama,baš te volim.  
    Dec 06, 2013 2677
  • 27 Nov 2013
      Već tradicionalno,svake godine mi zapadne 'čast' da obavim kupovinu svih potrepština za Božićne i Novogodišnje praznike. Moja Lana je kiwi (Novozelandjanka), pa se kod nas slave još i dva Božića i dve Nove Godine,Tome se raduju verovatno samo klinci iz bliže i dalje porodice Belogrlić.Mi ostali,smo se pomirili sa sudbinom Kako nas ženski deo ne pušta u kuhinju (hvala ti Bože),osim da napunimo mašinu za pranje sudove,(Hvala ti Bože i za nju), muški deo se većinom naoruža bankovnim i kredit karticama,šoping listama kojima bi pozavidela bilo koja trilogija i baci se medju histerične domaćice,koje prazne rafofe i zamrzivače u supermarketu,kao da su upravo dobile poruku da će za koji dan biti smak sveta. Samo još da napomenem da se Srpski Božić i Nova Godna slave kod mojih roditelja.(Hvala ti Bože i na ovome).Još jedna zahvalnost ide Tata Belogrliću, koji se izborio za frižider za pivo u garaži ,pa može lepo čovek da se skemba u neku hladovinu i da se bar malko pravi lud.   Jedino što moja Sis,pametno dete ,stvori tradiciju dok je još mogla i već godinama na doček ide sa još 6 drugarica na ostrvo Vanuatu. Mogu misliti njih 6 tamo! Mogu misliti ali izbegavam.   Da se vratim na svoju obavezu. Dakle histerične domaćice,zajapureni prodavci,deca samo što ne počnu da se penju od muke po zidovima i redovi..redovi..redovi,kao da smo pod embargom. Ti isti ljudi iz reda na jedvite jade odvlače prepunjena kolica u kojima je toliko svega i svačega da bi im pozavidela ekonomija neke nerazvijene države.Kad stignu na izlaz odmah se hvataju za racun sa kase i bleje dugo u njega vrteći glavom. Nešto dalje ispred bankomata stoji druga grupica bledih ljudi koji su upravo u zaprepašćenju dočekali papir iz Bankomata na kome se jasno vidi da su pred bankrotom     Moja Lana je onaj tip, što već nedeljama pre praznika poćinje da pravi liste : hrane ,poklona,ukrasa i sl One će sigurno biti gotove pre MOG sudnjeg šoping dana ,mada u poslednjoj skoro da nema ni traga onoga šta je pisala na prvoj. Piše,briše i pita:'Šta li bi mačke volele za božićnu večeru.' WTF!!! Otkud ja znam.Ako mene pitaš ,ja bih to ubio i zakopao u bašti,taj miris,bljak (Hrana za mačke ne mačke,sačuvaj me bože).I tako ja jadan idem od rafa do rafa, a najradije bih leškario pored bazena(nije moj )i ispijao mojitos na slamku.Dakle odlučim Napraviću i ja listu. Neka praznici budu ok ali ne da se preteruje. Da brate ostane vremena da se uzme screwdriver(,koktel ne alatka).   1. Praznici nisu Aramagedon! Najverovatnije će supermarketi raditi i posle njih. 2 Da se ne kupuje ništa iz Bivše Republike Braznovček-Možda se uštedi dolar ili dva na tegli za voće koja svetli u mraku.ali zato možda otruješ ujaka Berta kome si to namenila. 3. Ove godine za poklon odrasli dobijaju prazne koferte .a deca poklone koji nisu skuplji od 10 dolara i po mogućnosti koje smo sami napravili! U prazne koferte odrasli da stave lepo pare koje su mislili da potroše na poklone odraslima i od toga napravimo Fond za one koji nikad ne mogu da praznuju. 4. Pre nego što zaboravim da obavezno obavestimo sve odrasle, da nikako pred klincima ne spominju da je Božićna šunka pravljena od svinje.Jedina svinja koju oni znaju je Pepa Prase.     pssst ova pepa prase je moja sis Dubravka:)   Kad sam završio listu podjem prema svojoj dragoj sa najlepšim osmehom i raširenih ruku 'E nemoj me sad ,vidiš da sam u gužvi .oko ovih lista'..progovori   Ma imam rešenje ..pokušavam već malo obeshrabren   'Rekoh,nemoj sad..opet će ona'   UUU znam taj pogled.   Okrećem se nalevokrug,Sačekaću bolji momenat ..ili možda iduće praznike... Vama kolege više sreće ako imate iste muke   1.
    5251 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Već tradicionalno,svake godine mi zapadne 'čast' da obavim kupovinu svih potrepština za Božićne i Novogodišnje praznike. Moja Lana je kiwi (Novozelandjanka), pa se kod nas slave još i dva Božića i dve Nove Godine,Tome se raduju verovatno samo klinci iz bliže i dalje porodice Belogrlić.Mi ostali,smo se pomirili sa sudbinom Kako nas ženski deo ne pušta u kuhinju (hvala ti Bože),osim da napunimo mašinu za pranje sudove,(Hvala ti Bože i za nju), muški deo se većinom naoruža bankovnim i kredit karticama,šoping listama kojima bi pozavidela bilo koja trilogija i baci se medju histerične domaćice,koje prazne rafofe i zamrzivače u supermarketu,kao da su upravo dobile poruku da će za koji dan biti smak sveta. Samo još da napomenem da se Srpski Božić i Nova Godna slave kod mojih roditelja.(Hvala ti Bože i na ovome).Još jedna zahvalnost ide Tata Belogrliću, koji se izborio za frižider za pivo u garaži ,pa može lepo čovek da se skemba u neku hladovinu i da se bar malko pravi lud.   Jedino što moja Sis,pametno dete ,stvori tradiciju dok je još mogla i već godinama na doček ide sa još 6 drugarica na ostrvo Vanuatu. Mogu misliti njih 6 tamo! Mogu misliti ali izbegavam.   Da se vratim na svoju obavezu. Dakle histerične domaćice,zajapureni prodavci,deca samo što ne počnu da se penju od muke po zidovima i redovi..redovi..redovi,kao da smo pod embargom. Ti isti ljudi iz reda na jedvite jade odvlače prepunjena kolica u kojima je toliko svega i svačega da bi im pozavidela ekonomija neke nerazvijene države.Kad stignu na izlaz odmah se hvataju za racun sa kase i bleje dugo u njega vrteći glavom. Nešto dalje ispred bankomata stoji druga grupica bledih ljudi koji su upravo u zaprepašćenju dočekali papir iz Bankomata na kome se jasno vidi da su pred bankrotom     Moja Lana je onaj tip, što već nedeljama pre praznika poćinje da pravi liste : hrane ,poklona,ukrasa i sl One će sigurno biti gotove pre MOG sudnjeg šoping dana ,mada u poslednjoj skoro da nema ni traga onoga šta je pisala na prvoj. Piše,briše i pita:'Šta li bi mačke volele za božićnu večeru.' WTF!!! Otkud ja znam.Ako mene pitaš ,ja bih to ubio i zakopao u bašti,taj miris,bljak (Hrana za mačke ne mačke,sačuvaj me bože).I tako ja jadan idem od rafa do rafa, a najradije bih leškario pored bazena(nije moj )i ispijao mojitos na slamku.Dakle odlučim Napraviću i ja listu. Neka praznici budu ok ali ne da se preteruje. Da brate ostane vremena da se uzme screwdriver(,koktel ne alatka).   1. Praznici nisu Aramagedon! Najverovatnije će supermarketi raditi i posle njih. 2 Da se ne kupuje ništa iz Bivše Republike Braznovček-Možda se uštedi dolar ili dva na tegli za voće koja svetli u mraku.ali zato možda otruješ ujaka Berta kome si to namenila. 3. Ove godine za poklon odrasli dobijaju prazne koferte .a deca poklone koji nisu skuplji od 10 dolara i po mogućnosti koje smo sami napravili! U prazne koferte odrasli da stave lepo pare koje su mislili da potroše na poklone odraslima i od toga napravimo Fond za one koji nikad ne mogu da praznuju. 4. Pre nego što zaboravim da obavezno obavestimo sve odrasle, da nikako pred klincima ne spominju da je Božićna šunka pravljena od svinje.Jedina svinja koju oni znaju je Pepa Prase.     pssst ova pepa prase je moja sis Dubravka:)   Kad sam završio listu podjem prema svojoj dragoj sa najlepšim osmehom i raširenih ruku 'E nemoj me sad ,vidiš da sam u gužvi .oko ovih lista'..progovori   Ma imam rešenje ..pokušavam već malo obeshrabren   'Rekoh,nemoj sad..opet će ona'   UUU znam taj pogled.   Okrećem se nalevokrug,Sačekaću bolji momenat ..ili možda iduće praznike... Vama kolege više sreće ako imate iste muke   1.
    Nov 27, 2013 5251
  • 24 Nov 2013
        Prvog dana Bog stvori kravu. Bog joj reče : " Ti ćeš biti na ispaši celog dana,na suncu i kiši ,davaćeš seljaku telad i mleko.Daću ti život dug 60 godina". Krava mu odgovori :To mi se čini prilično težak život.Daj ti meni dvadeset godina. Vraćam ti četrdeset".  Drugog dana Bog stvori kera i reče mu  : "Ima da sediš ispred kuće i da laješ na svakoga ko pored tebe prodje.Daću ti dvadeset godina života". Ker odgovori :To mi se čini predugo da lajem.Daj mi deset godina i vračam ti deset". I Bog se složi i uzdahnu.    Trećeg dana Bog stvori majmuna. Reče mu :"Zabavljaj ljude svojim majmunarijama i nasmej ih.Daću ti dvadeset godina života". Majmun odgovori : "U bre kako dosadno majmunarije dvadeset godina.To mi ne treba.Daj ti meni  deset i vratiću ti kao i ker preostalih deset". Bog se opet složi. Četvrtog dana Bog stvori čoveka i reče mu : "Jedi,spavaj i uživaj.Ne moraš ništa da radiš, samo ono što te čini sretnim. Dajem ti dvadeset godina života". "Šta ? Samo dvadeset? Ne dolazi u obzir.Znaš šta. Uzeću mojih dvadeset i četrdeset koje ti je krava vratila.deset od majmuna i deset koje ti je vratio ker.To bi znači bilo osamdeset.Jel u redu?' "Dobro", reče Bog , kako želiš.   Eto sada znate zašto prvih dvadeset godina ,spavamo jedemo.zabavljamo se i ništa ne radimo. Sledećih četrdeset rintamo da izdržimo porodicu. Sledećih deset izigravamo majmuna da zabavimo unuke. I poslednjih deset sedimo ispred kuće i lajemo na svakog ko prodje  
    2047 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •     Prvog dana Bog stvori kravu. Bog joj reče : " Ti ćeš biti na ispaši celog dana,na suncu i kiši ,davaćeš seljaku telad i mleko.Daću ti život dug 60 godina". Krava mu odgovori :To mi se čini prilično težak život.Daj ti meni dvadeset godina. Vraćam ti četrdeset".  Drugog dana Bog stvori kera i reče mu  : "Ima da sediš ispred kuće i da laješ na svakoga ko pored tebe prodje.Daću ti dvadeset godina života". Ker odgovori :To mi se čini predugo da lajem.Daj mi deset godina i vračam ti deset". I Bog se složi i uzdahnu.    Trećeg dana Bog stvori majmuna. Reče mu :"Zabavljaj ljude svojim majmunarijama i nasmej ih.Daću ti dvadeset godina života". Majmun odgovori : "U bre kako dosadno majmunarije dvadeset godina.To mi ne treba.Daj ti meni  deset i vratiću ti kao i ker preostalih deset". Bog se opet složi. Četvrtog dana Bog stvori čoveka i reče mu : "Jedi,spavaj i uživaj.Ne moraš ništa da radiš, samo ono što te čini sretnim. Dajem ti dvadeset godina života". "Šta ? Samo dvadeset? Ne dolazi u obzir.Znaš šta. Uzeću mojih dvadeset i četrdeset koje ti je krava vratila.deset od majmuna i deset koje ti je vratio ker.To bi znači bilo osamdeset.Jel u redu?' "Dobro", reče Bog , kako želiš.   Eto sada znate zašto prvih dvadeset godina ,spavamo jedemo.zabavljamo se i ništa ne radimo. Sledećih četrdeset rintamo da izdržimo porodicu. Sledećih deset izigravamo majmuna da zabavimo unuke. I poslednjih deset sedimo ispred kuće i lajemo na svakog ko prodje  
    Nov 24, 2013 2047
  • 11 Oct 2013
      Gospođa Ruža je naišla na neodoljivu ponudu... orman koji se začas sklopi i još tako malo košta. Da je brzo izračunala da joj se to više isplati nego da čeka da se sakupi dovoljno novca da najzad kupi novi. I skova još i plan kako će ga sama sklopiti, da pokaže mužu da to nije uopšte teško niti tako mnogo posla kao što on uvek tvrdi kad mora nešto slično u kući da uradi. Gospođa Ruža se baci na posao lepo sklopi začas, prosto neverujući koliko je lako, ode da nađe odelo da naređa i okači. Gospodja Ruža je stanovala pored železničke pruge.Naišao je brzi voz,ma kakvi naišao protutnjao..orman se srušio na sastavne delove.Kad je ušla u sobu, samo se začudila i ponovo ga sastavila.Taj proces odlaska dolaska rušenja ponovnog sklapanja ponovila je jos nekoliko puta. Onda je sva ljuta,izfrustrirana nazvala prodavnicu i oštro se požalila.Prodavac nije ništa razumeo i samo je obećao da će odmah poslati majstora da izvidi u čemu je problem. Majstor je došao sklopio orman i gospodja Ruža je otišla da donese stvari.Majstor udje u orman da pričvrsti šrafove i da vidi da li ce se opet srušiti kad naidje voz. U tom trenutku muž se vratio s' posla, ugledao novi orman..otvorio ga i gle: U ormanu nepozati muškarac, koji samo tiho reče :' Nećete verovati ali ja ovde čekam voz'  
    1317 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Gospođa Ruža je naišla na neodoljivu ponudu... orman koji se začas sklopi i još tako malo košta. Da je brzo izračunala da joj se to više isplati nego da čeka da se sakupi dovoljno novca da najzad kupi novi. I skova još i plan kako će ga sama sklopiti, da pokaže mužu da to nije uopšte teško niti tako mnogo posla kao što on uvek tvrdi kad mora nešto slično u kući da uradi. Gospođa Ruža se baci na posao lepo sklopi začas, prosto neverujući koliko je lako, ode da nađe odelo da naređa i okači. Gospodja Ruža je stanovala pored železničke pruge.Naišao je brzi voz,ma kakvi naišao protutnjao..orman se srušio na sastavne delove.Kad je ušla u sobu, samo se začudila i ponovo ga sastavila.Taj proces odlaska dolaska rušenja ponovnog sklapanja ponovila je jos nekoliko puta. Onda je sva ljuta,izfrustrirana nazvala prodavnicu i oštro se požalila.Prodavac nije ništa razumeo i samo je obećao da će odmah poslati majstora da izvidi u čemu je problem. Majstor je došao sklopio orman i gospodja Ruža je otišla da donese stvari.Majstor udje u orman da pričvrsti šrafove i da vidi da li ce se opet srušiti kad naidje voz. U tom trenutku muž se vratio s' posla, ugledao novi orman..otvorio ga i gle: U ormanu nepozati muškarac, koji samo tiho reče :' Nećete verovati ali ja ovde čekam voz'  
    Oct 11, 2013 1317
  • 07 Oct 2013
      Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    4378 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    Oct 07, 2013 4378
  • 04 Oct 2013
      Žena mi je u Banji. Naravno da mi nedostaje. Pišem joj redovno. Kao dokaz prilažem svoje poslednje pismo. Ljubavi moja, hvala ti za tvoje divno pismo. Naravno da je kod kuće sve u redu. Ne brini ništa. I sam se čudim kako mi polazi od ruke, sve bolje i bolje ovo kuvanje. Juče sam pekao krompir. Odem u radnju da kupim hleb i kad se vratih emajl na dnu šerpe izgoreo. Nisam imao pojma da je tako slabo napravljena. Ne brini, dim sam izluftirao, samo nam je mačka crna kao gavran.   Moraš mi dojaviti koliko dugo se kuvaju jaja.Nećeš verovati ali posle 2 sata kuvanja, još uvek nisu bila meka! Da, i javi mi da li se mleko koje je zagorelo može još koristiti? Ili da ga sačuvam dok ti dodješ? Jel se tebi nekad desilo da ti prljavi sudovi proizvedu budj? Ne mogu da verujem da se to desilo za tako kratko vreme tvoga odsustva.Tek su prosle dve nedelje.U četvrtak sam zaboravio da zaključam stan.Mora da je neko bio u njemu, jer nedostaju neke vredne stvari.Ali novac nije izvor sreće,kao što ti uvek kažeš.Vidim da je i orman za odelo prazan ali sigurno nije mnogo bilo u njemu, jer ti uvek kažeš da nemaš ništa da obučeš. Juče odem da nahranim zečeve i padne mi sveća u spavaćoj sobi.Kako brzo izgore krevet i pola tvog persijskog tepiha...Nema veze spavam na kauču, a tepih je ionako antika, kako ti kažeš.   E još da ti kažem da komšinica Mileva  ne priča sa mnom, jer sam najzad smogao hrabrosti da joj kažem kao sto si toliko puta rekla da treba, da ti je dosadilo kako ona uvek u vreme ručka kuca na vrata i ne možemo da ručamo na miru od njenog mljackanja.Mislim da me nije udarila samo zato što sam veći od nje ali rekoh ti da znaš da je se čuvaš kad dodješ. Samo se ti srce moje na miru i bez brige banjaj. Ljubi te tvoj Zmu   p.s vidim ovde je kulinarska sekcija dosta jaka ali sve to komplikovano za mene .Pa ako slučajno kuvarice pročitaju ovo ja bih neki savet za prostiji recept.Probao sam na netu ali  odem na neku čini mi se bugarsku stranicu i naidjem na recepte za ovo:   Паламуд на фурна и Багети - Вероника!  Сандвич с курицей и домашним майонезом  
    2160 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Žena mi je u Banji. Naravno da mi nedostaje. Pišem joj redovno. Kao dokaz prilažem svoje poslednje pismo. Ljubavi moja, hvala ti za tvoje divno pismo. Naravno da je kod kuće sve u redu. Ne brini ništa. I sam se čudim kako mi polazi od ruke, sve bolje i bolje ovo kuvanje. Juče sam pekao krompir. Odem u radnju da kupim hleb i kad se vratih emajl na dnu šerpe izgoreo. Nisam imao pojma da je tako slabo napravljena. Ne brini, dim sam izluftirao, samo nam je mačka crna kao gavran.   Moraš mi dojaviti koliko dugo se kuvaju jaja.Nećeš verovati ali posle 2 sata kuvanja, još uvek nisu bila meka! Da, i javi mi da li se mleko koje je zagorelo može još koristiti? Ili da ga sačuvam dok ti dodješ? Jel se tebi nekad desilo da ti prljavi sudovi proizvedu budj? Ne mogu da verujem da se to desilo za tako kratko vreme tvoga odsustva.Tek su prosle dve nedelje.U četvrtak sam zaboravio da zaključam stan.Mora da je neko bio u njemu, jer nedostaju neke vredne stvari.Ali novac nije izvor sreće,kao što ti uvek kažeš.Vidim da je i orman za odelo prazan ali sigurno nije mnogo bilo u njemu, jer ti uvek kažeš da nemaš ništa da obučeš. Juče odem da nahranim zečeve i padne mi sveća u spavaćoj sobi.Kako brzo izgore krevet i pola tvog persijskog tepiha...Nema veze spavam na kauču, a tepih je ionako antika, kako ti kažeš.   E još da ti kažem da komšinica Mileva  ne priča sa mnom, jer sam najzad smogao hrabrosti da joj kažem kao sto si toliko puta rekla da treba, da ti je dosadilo kako ona uvek u vreme ručka kuca na vrata i ne možemo da ručamo na miru od njenog mljackanja.Mislim da me nije udarila samo zato što sam veći od nje ali rekoh ti da znaš da je se čuvaš kad dodješ. Samo se ti srce moje na miru i bez brige banjaj. Ljubi te tvoj Zmu   p.s vidim ovde je kulinarska sekcija dosta jaka ali sve to komplikovano za mene .Pa ako slučajno kuvarice pročitaju ovo ja bih neki savet za prostiji recept.Probao sam na netu ali  odem na neku čini mi se bugarsku stranicu i naidjem na recepte za ovo:   Паламуд на фурна и Багети - Вероника!  Сандвич с курицей и домашним майонезом  
    Oct 04, 2013 2160
  • 02 Oct 2013
      Čovek je radio u pošti, a posao mu je bio da sortira pisma čije adrese su bile nejasne. Jednoga dana u ruke mu dođe pismo koje je drhtavom rukom bilo upućeno Bogu. On pomisli: Bolje da ja ovo otvorim da vidim o čemu se radi. Otvori pismo, a u njemu piše: "Dragi Bože, ja sam 83 godine stara udovica i živim od vrlo male penzije. Juče mi je neko ukrao tašnu. U njoj sam imala još samo 10.000 dinara, koje sam čuvala do iduće penzije. Iduće nedelje je Dan Majki, na koji sam pozvala nekoliko prijatelja. Bez tog novca ne mogu da kupim hranu. Nemam porodicu da bih se nekom obratila za pomoć i ti si dragi Bože moja jedina i poslednja nada." Radnik u pošti se jako rastužio čitajući pismo ove starice i pokazao je svojim kolegama. Svi su se rastužili i rešili da sakupe nešto novca i pošalju starici. Sakupe 9600 dinara i pošalju. Radnici u pošti su baš imali lep osećaj zbog ovog dobrog dela. Prodje Dan Majki i gle posle nekoliko dana evo opet pisma napisanog Bogu. A u njemu piše: "Dragi Bože, kako se ikada mogu dovoljno zahvaliti za tvoju pomoć? Zahvaljujući tvom dobročinstvu bila sam u mogućnosti da napravim lepu večeru za svoje prijatelje kojima sam ispričala o tvom dobrom delu. Samo da te obavestim da je u pismu falilo 400 dinara. Nemam sumnje da su to uzele one lopuže iz Pošte!  
    2265 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Čovek je radio u pošti, a posao mu je bio da sortira pisma čije adrese su bile nejasne. Jednoga dana u ruke mu dođe pismo koje je drhtavom rukom bilo upućeno Bogu. On pomisli: Bolje da ja ovo otvorim da vidim o čemu se radi. Otvori pismo, a u njemu piše: "Dragi Bože, ja sam 83 godine stara udovica i živim od vrlo male penzije. Juče mi je neko ukrao tašnu. U njoj sam imala još samo 10.000 dinara, koje sam čuvala do iduće penzije. Iduće nedelje je Dan Majki, na koji sam pozvala nekoliko prijatelja. Bez tog novca ne mogu da kupim hranu. Nemam porodicu da bih se nekom obratila za pomoć i ti si dragi Bože moja jedina i poslednja nada." Radnik u pošti se jako rastužio čitajući pismo ove starice i pokazao je svojim kolegama. Svi su se rastužili i rešili da sakupe nešto novca i pošalju starici. Sakupe 9600 dinara i pošalju. Radnici u pošti su baš imali lep osećaj zbog ovog dobrog dela. Prodje Dan Majki i gle posle nekoliko dana evo opet pisma napisanog Bogu. A u njemu piše: "Dragi Bože, kako se ikada mogu dovoljno zahvaliti za tvoju pomoć? Zahvaljujući tvom dobročinstvu bila sam u mogućnosti da napravim lepu večeru za svoje prijatelje kojima sam ispričala o tvom dobrom delu. Samo da te obavestim da je u pismu falilo 400 dinara. Nemam sumnje da su to uzele one lopuže iz Pošte!  
    Oct 02, 2013 2265