Neko me je jednom pitao zašto se tako mnogo priča o ljubavi? Zato što umemo da volimo, ili zato što tako malo znamo o pravoj ljubavi. Zato sam rešila da napišem šta je u stvari ljubav po mom mišljenju i time dam svoj mali doprinos u razjašnjavanju onima koji misle da znaju, ili onima koji ne znaju, a voleli bi da im neko kaže svoje mišljenje.Ljubav je pojam individualnog ubedjenja i na neki način težnja svakog čoveka ,a opet pojam koji ne možemo objasniti, jer ne postoji zaista teorija ljubavi. O njoj se priča, pišu se pesme, eseji, romani, psihološke knjige. Svako od nas ima neko svoje ubedjenje, a opet mnogi za sebe kažu da umeju da vole. Ali...da li je ljubav samo voleti? Da li u stvari mi sami volimo na pravi način, s obzirom da svako različito voli? Tu nastaje čitava zbrka, razlazi, razočarenja..depresije...itd. U stvari ljubav se može opisati kao davanje i prihvatanje emocija. Kad kažem davanje, mislim da pokazivanje onoga što osećamo osobi koju mislimo da volimo. Medjutim, ne po svaku cenu. Zapravo, kada nekoga volimo, spremni smo da preduzmemo sve da ta osoba bude kraj nas, da deli sa nama i dobro i zlo. Šta mislim pod time dobro i zlo? To znači da krećemo sa projektovanjem svojih osećaja prema nekoj osobi sa predpostavkom da će ta osoba prihvatiti ono što je kod nas najbitnije, a to je sposobnost da je volimo. Medjutim, kada nam se neko svidi, a to je prvi korak ka ljubavi, mi se trudimo da se toj osobi predstavimo u najboljem svetlu, jer kako bi smo inače zaslužili njene simpatije. Ako nam to uspe, sledeći korak je zaljubljenost. Tada oboje budu u nekom euforičnom stanju, žele da provode što više vremena zajedno, razmenjuju nežnosti itd. Nakon toga sledi ljubav, ali...za to vreme zaljubljenosti, ako smo uspeli da osobi u koju smo zaljubljeni ukažemo i na svoje dobre i loše osobine, tj mane i ona ih prihvati osećaj zaljubljenosti zaista prerasta u ljubav. Medjutim postoji situacija kada ljudi naprave projekciju osobe u koju su zaljubljeni i takoreći naprave lažnu sliku u svojoj glavi, idealizujući je. Taj problem se kasnije pokazuje kao uvodnik u razdor, što ima za posledicu razlaz. Voleti treba otvorenih očiju, znači biti svestan onoga koga volimo, pokazivati mu to konstantno, ne dokazivati, jer ljubav nije dokazivanje, vec pokazivati nežnost i spremnost na žrtvovanje zbog ljubavi. Naravno ljubav izmedju muškarca i žene nije večna, onaj ko je to izmislio imao je uticaj tradicije i vaspitanja, jer ljubav se nekada davno podrazumevala u bračnim zajednicama, koje su i bile kruna ljubavi. Ipak danas ljubav kao ljubav, ne mora se krunisati brakom. Ljubav treba da bude čista dok traje, znači bez laži i neiskrenosti, bez svadja i agresivnosti....Ljubav se čuva, dok je oboje osećaju. Onoga trena kada jedno ne bude osećalo, takvu ljubav treba prekinuti, da nebi došlo do raznih posedica kao što su depresija, svadje i razni vidovi agresivnog ponašanja. Ako nekoga volimo, to ne znači da je taj naša svojina, već samo da je osoba kojoj poklanjamo svoju pažnju, nežnost i vreme. Znači...ljubav je prolazna i u njoj treba uživati dok traje.