U srpskom jeziku postoje dve vrste skraćenica:
I Skraćenice koje nastaju skraćivanjem reči u čitanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sledeće:
a) skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:
br. (broj) tzv. (zako zvani) ž.r. (ženski rod)
uč. (učenik) i sl. (i slično) v.d. (vršilac dužnosti)
str. (strana) tj. (to jest) o.g. (ove godine)
b) skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke:
m (metar) g (gram) USD (američki dolar)
cm (centimetar) t (tona) EUR (evro)
km (kilometar) l (litar) JPY (japanski jen)
kg (kilograd) dcl (decilitar) GBP (britanska funta)
mg (miligram) hl (hektolitar) SIT (slovenački tolar)
Pošto su to međunarodne skraćenice pišu se latinicom.
c) Bez tačke se pišu i sledeče skraćenice: dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).
II Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake reči u višesložnim izrazima (složene skraćenice) čitaju se različito:
a) neke se čitaju potpuno kao da su svi delivi reči napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
VPŠ - Viša poslovna škola
UN - Ujedinjene nacije
PTT - Pošta, telefon, telegraf
b) neke postaju reči pa se čitaju kao skraćenice i menjaju po padežima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom.
c) skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i menjaju se po padežima, npr.:
Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocena.
Pomoć u hrani i lekovima je stigla od Unicefa.