Šta je najbolji savet koji ste dobili o tome kako možete postati
srećniji? Možda to što teško zasluženo prijateljstvo s bivšim može da
izazove probleme u budućim vezama ako se ne postavite na pravi način?
Ili da možete uneti "svetlost" u svakodnevicu povremenim ljubaznostima,
poput pomaganja prijatelju u nevolji u poslednjem trenutku? Da li je
pravi savet za sreću nešto čega se setimo svakog dana, spremajući se za
posao ili trening? A možda zapravo niko ne može da nam da nijedan pravi
savet zbog kojeg bismo bili srećniji pošto je sreća individualna stvar.
Ono što je radost za jedne ne mora biti radost i za druge.
Možda je zapravo najbolje da sve savete koje dobijemo od prijatelja,
poznanika, osoba do kojih nam je stalo, ili one koje negde jednostavno
pročitamo tretiramo kao "znakove pored puta". To ne znači neophodno
povezivanje s optimizmom i neobuzdanim entuzijazmom (za koji se uvek
nadamo da je u najmanju ruku zarazan), to pre znači čitanje signala koje
s vremena na vreme dobijamo. Neki od njih su i dobronamerni, nema
razloga upadati u paranoju. To nas svakako neće učiniti srećnijim. A da
li verujete u igre na sreću? Znate tu situaciju: prolazite pored trafike
i prođe vam kroz glavu da ne bi bilo loše da kupite "greb-greb" srećku.
Poželite da vam se život odjednom radikalno promeni kao u nekoj kič
reklami za lutriju, zastanete i kupite svoje parče prava na sreću. U
glavi vam bubnja da ćete skakati i vikati od sreće kada budete shvatili
da ste osvojili milione, dok budete vozili skupoceni auto ili brčkali
stopala na Baliju.
Pre nego što zagrebete kupljenu srećku, sedite na neku klupu i
razmislite šta ćete sa svojom premijom. Sedite, makar da se ne biste
onesvestili od sreće ili od razočaranja što ipak niste osvojili ništa.
Ako zagrebemo ispod površine, to što nam je potrebno da bismo bili
srećni ipak ne mora da bude ni komplikovano ni materijalno.