Crni bor je veliko zimzeleno drvo, koje naraste do 40 m. Krošnja je jajasta, a u starijoj dobi i na kamenitom tlu široko zaobljena ili kišobranasta, gotovo horizontalno zaravnjenog vrha.
Kora je debla tamno-siva i izbraždena. U starijoj dobi je duboko raspucala na nepravilne izdužene ploče. Debela je i do 10 cm. Pupovi su smolasti, okruglasti, u pršljenovima, prekriveni tankim sivim ljuskicama. Dugi su 1 do 2 cm. Cvetovi su jednopolni. Muški cvetovi su žućkasti, oko 2 cm dugi, u grupama. Ženski su cvetovi pojedinačni. Iglice su tvrde, blago povijene, tamno-zelene, 8-15 cm duge, 1.5 - 2 mm debele, naglo ušiljenog žućkasta vrha. Nalaze se u belkastom, oko 1 cm dugom rukavcu, po 2 u grupi. Češeri su simetrični, 5-8 cm dugi i do 4 cm debeli, žuto-smeđi, dozrevaju u 3. godini. Češerne su ljuske odrvenjene, odozdo čađavocrne. Zriju druge godine, a otvaraju se u proleće treće godine. Seme klija sa 6-10, većinom 8 supaka. Sivosmeđe je boje, dugo 5-7 mm, široko oko 4 mm, sa oko 2 cm dugim krilcem. Jedan kilogram semena sadrži oko 53 000 semenki, čija je klijavost preko 80%. Ima korensku mrežu sa žilom srčanicom. Korenje prodire između kamenja i poboljšava uslove za ostale vrste. Obiluje smolom.
Raste duž cele južno mediteranske Evrope od Španije do Krima, u Maloj Aziji i na Kipru, i na visokim planinama Magreba u Severnoj Africi.
Cveta u maju. Razmnožava se semenom. Potrebno je puno sunce da dobro raste, a otporan je na sneg i led. Živi do 500 godina. Vrlo je značajan za pošumljavanje, jer je skroman u zahtevima na vodu i svojstva tla.
Kao droga koristi se terpentin (Terebinthina communis) koji predstavlja gustu i lepljivu masu, žute boje, karakterističnog mirisa i gorkog ukusa. Terpentin sadrži 15-30% etarskog ulja i 70% smola, dobro se rastvara u alkoholu i hloroformu a delimično u petroletru. Koristi se u industriji boja i lakova, voska i gita.
Najviše se upotrebljava za dobijanje etarskog ulja (Terebinthinae aetheroleum) i kolofonijuma (Colophonium), destilacijom pomoću vodene pare. Ulje je bistra, bezbojna ili žuta tečnost, karakterističnog mirisa i nagorkog ukusa. Glavni sastojci ulja su alfa i beta pinen, kamfen i dr. Za farmaceutske potrebe terpentinsko ulje treba da sadrži što više pinena. Terpentinsko ulje se koristi kao rubefacient za ublažavanje bolova, kod lumbaga, reume i neuralgičnih bolova, u obliku masti, flastera ili linimenta. Zbog ekspektorantnog delovanja služi i kao inhalaciono sredstvo protiv bronhitisa. Iz ulja se dobija pinen koji predstavlja polaznu sirovinu za proizvodnju mentola i kamfora. Dodaje se i kupkama koje se koriste kod raznih oboljenja. Ulazi u sastav sprejeva za osvežavanje prostorija. Kolofonijum se upotrebljava za izradu flastera, a najviše u industriji sapuna, lekova i papira. Katran se dobija suvom destilacijom iz drveta, kore, a koristi se kao sastojak lekovitih masti i pasta protiv šuge. Sapun sa katranom upotrebljava se za suzbijanje peruti.
Borovi pupoljci kuvani u vodi, vinu ili pivu uspešno se koriste za lečenje kožnih bolesti, katara bronhija, kao sredstvo za olakšanje mokrenja, protiv promuklosti, kašlja i reume.
Terpentin predstavlja balzam, koji curi iz ozleđenih stabala a dobija se tzv. smolarenjem, počev od maja pa sve do oktobra. Na stablu bora starijeg od 25 godina i debljine oko 60 cm, na visini 1 m iznad zemlje istanji se kora i napravi dubok zarez u obliku slova S kako bi iscureo terpentin koji se nalazi lokalizovan u šizogenim hodnicima kore i drveta. Ovo curenje je primarno ili fiziološko. Nakon 15 dana oko ozleđenog mesta počinje da se stvara guka sa sekrecionim kanalima iz kojih počinje ponovo da curi balzam (sekundarno ili patološko curenje). Površina ozleđenog mesta se jedanput nedeljno proširuje novim zarezom ispod koga se postavi lonac za sakupljanje terpentina. Svake godine u maju pravi se novi zarez udaljen od prethodnog za 120°. U toku godine jedno stablo crnog bora daje oko 2 kg sirovog terpentina, koji se taloženjem oslobađa jednog dela nečistoća, a potom se zagreva i ponovo prečišćava dekantiranjem i filtriranjem. Drvo crnog bora koristi se 15-20 godina, nakon čega se vadi i sadi mladi bor.
Ruske kapi za hipotireozu :
U proleće, uberite 15 mladih borovih šišarki (veličine od 3-5 cm). Sameljite ih što je moguće sitnije. Prelijte ih s 50 ml kvalitetne votke ili domaće rakije i ostavite da odstoje u poklopljenoj tegli deset dana. Nakon toga procedite tečnost. Pijte po 5 kapi tri puta dnevno. Kura treba da traje 3 nedelje.
Vitaminski čaj:
Ubrane iglice najpre neko vreme držati u vodi, da bi se odstranila smola i voštane prevlake. Nakon toga se iglice izvade iz vode i iseckaju na manje parčiće. Iseckane iglice se potope u vodu 3-4 puta veću od količine iglica. Ostaviti se tako da odstoji do dva sata i nakon toga se tečnost procedi kroz čistu gazu. Čaj dobijen je bogat vitaminima i može se konzumirati u kombinaciji sa šećerom ili medom.
Čaj za jačanje organizma:
Ubrati vrh mlade grančice bora sa oko 20-30 komada iglica, preliti sa pola litre vode i ostaviti da odstoji, ali da se ne ohladi potpuno. Čaj se pije mlak i može se zasladiti sa šećerom ili medom. Ovaj čaj se može piti i za razbuđivanje i podizanje koncentraciju, jer borove iglice u sebi sadrže dovoljnu količinu kofeina.
Čaj za reumatičare;
Nabrati oko 20 gr pupoljaka bora i preliti sa 300 ml vrele vode. Ostaviti da odstoji oko pola sata, nakon toga procediti čaj. Čaj se pije na svaka dva sata u malim količinama, dovoljno je po jedna supena kašika.
Čaj za inhalaciju:
Prokuvati šaku svežih borovih iglica u jednoj litri vode, sačekati da voda vri neko vreme na šporetu. Skinuti vreli čaj sa ringle i udisati oko 15 minuta paru od čaja, sa peškirom preko glave. Ovim ćete razbiti sluz u plućima i pročistiti disajne organe od prehlade.
Sirup protiv plućnih oboljenja:
50 gr svežih borovih iglica se prelije sa pola litre ključale vode. Ostaviti još oko 15 minuta na vatri. Zatim skinuti i ostaviti na hladno mesto da stoji 24 časa, nakon toga procediti i pomešati sa 1 kg meda, bilo koje vrste. Sirup se uzima četiri puta dnevno, doza je po jedna supena kašika posle jela.
Sirup protiv kašlja:
Potrebno je 250 gr mladih šišarki bora (veličine 3-5 cm). Šišarke se preliju sa litrom vode i kuvaju do 20 minuta. Kada se skuvaju, ostaviti tečnost da se ohladi i procediti. Dok se to hladi u drugi sud se sipa 10 gr propolisa i 30 gr 96% alkohola, i kuva se do 10 minuta. Ostaviti drugu smesu da se ohladi, i posle sat vremena je procediti. Proceđena tečnost bi trebala da bude u vidu guste sirupove mase. Tu proceđenu tečnost vratiti na šporet i kuvati dok iz nje u potpunosti ne ispari alkohol. Kada se to uradi dodati 1 kg meda u tu smesu i dobro izmešati. Na kraju se u drugu smesu (ovu sa medom) doda prva smesa (ekstrat od šišarki) i zagreje do 45 stepeni, da se te dve mase sjedine. Kad se ohladi sirup sipati u flašu. Sirup se pije 3 puta po jedna kašika pre jela.
Sirup protiv bronhitisa i upale grla:
Ubere se oko 100 gr mladih borovih izdanaka i prelije se sa 400 ml vode. Kada voda prokuva, ostaviti da se ohladi i nakon toga procediti kroz cedku. U proceđenu vodu umešati 200 gr meda dok se ne dobije homogena masa. Sirup sipati u flašu. Dnevna doza je tri supene kašike, po jednu pre svakog jela.
Kupka za reumatičare:
Uzeti 150 gr pupoljaka bora i prokuvati u jednoj litri vode, procediti i sipati u kadu za kupanje. Ostati u toj vodi dok ne počne da se hladi.
Kupka za uganuća i skidanje otoka:
Uzme se ista količina iglica bora i trnja od sena. Prelije se sa vrelom vodom i sipa u lavor u koji će da se potopi otečena ruka ili noga. U toj vodi se oteklo mesto drži dok voda ne počne da se hladi, nakon toga na otok staviti list bokvice ili kupusa.
Oblog za zarastanje rana:
Skinuti malo kore bora sa gornjeg dela stabla i samleti je na što sitnije komadiće. Preliti te sitne komadiće sa toplom ali ne vrelom vodom i mešati neko vreme. Kada se dobije homogena masa procediti kroz gazu. U proceđenu vodu umakati gazu i pokrivati sa njom rane. Menjati obloge na svaka dva sata.