Sigurno ste čuli za slobodne radikale i oksidativni stres.
Oksidativni stres je stanje koje nastaje kada proizvodnja slobodnih radikala nadvlada
sposobnost tela da ih neutralizuje ili eliminiše.
Oksidativni stres vodi do brojnih teških bolesti današnjice poput dijabetesa, privremenog
starenja i srčanih tegoba.
Najveći neprijatelji oksidativnih procesa su antioksidansi, koji osnažuju imuni sastav i
neutraliziraju slobodne radikale.
Ljudski organizam ima vlastite antioksidativne sastave, koji ga štite od štetnog uticaja
slobodnih radikala.
No, antioksidante možemo uneti i hranom. Prirodni izvori antioksidanata su voće, povrće i
začinske biljke.
Sintetički antioksidansi
Prehrambena, farmaceutska i kozmetička industrija u svoje proizvode ubacuje neke sintetičke
antioksidante.
To su butilirani hidroksianizol (BHA, E320), butilirani hidroksitoluen (BHT, E321), tercbutilhidrohinon
(TBHQ, E319) i estri galne kiseline (E310 – E312).
Nakon pojave sintetičkih antioksidanata često se postavljalo pitanje njihove sigurnosti po
ljudsko zdravlje.
Zbog nepovoljnih toksikoloških izveštaja o sintetičkim antioksidansima preporučujemo da
koristite samo prirodne antioksidanse.
Prirodni antioksidanti u začinskim biljkama
Velik broj začinskih biljaka sadrži hemijske spojeve koji imaju antioksidativne osobine.
Prirodni antioksidanti mogu se naći u brojnim delovima biljaka, kao što su semenke, lišće,
koren i kora.
Najvažnije grupe prirodnih antioksidanata u voću i povrću su tokoferoli, flavonoidi, fenolne
kiseline, terpenoidi i karotenoidi.
Aktivne komponente začinskih biljki s antioksidativnim delovanjem su polifenoli i fenolne
kiseline.
To su primer ruzmarinska kiselina iz ruzmarina, kadulje i origana, flavonoidi cirsimarin i
genkvanin iz ruzmarina i kadulje.
Uz njih su i prirodni pigmenti kao kapsaicin u paprici i terpeni iz ruzmarina i kadulje.
Neke začinske biljke iz familije Lamiaceae, poput ruzmarina, kadulje, origana i tamjana,
mogu se koristiti u prehrambenoj industriji.
Ne samo zato što štite hranu od oksidacije, već joj daju i brojna lekovita svojstva.
Smatra se da antioksidansi...
štite stanice od slobodnih radikala
usporavaju proces starenja
energiziraju organizam
štite od mnogih bolesti poput raka, artritisa, Alzheimerove bolesti itd.
Ruzmarin – kralj antioksidanasa
Lišće ruzmarina (Rosmarinus officinalis L.) i ekstrakti ruzmarina koriste se ne samo kao
začini, već i zbog svojih antioksidativnih osobina.
Ruzmarin je poznat kao biljka s najjačim antioksidativnim delovanjem.
Spojevi u ruzmarinu koji imaju najveću antioksidativnu aktivnost su karnosolna kiselina,
karnosol i ruzmarinska kiselina.
Antioksidansi u ruzmarinu sposobni su prekinuti proces oksidacije dodajući vodonik slobodnim
radikalima.
Kadulja
Kadulja (Salvia officinalis L.), jedna je od najpoznatijih i najčešće korištenih lekovitih
biljaka.
Osim u svrhu lečenja, kadulja se koristi i kao začin.
Zajedno s ruzmarinom, poseduje najjaču antioksidativnu aktivnost među biljkama.
Antioksidativno delovanje kadulje pripisuje se prisustvu fenolnih diterpena, fenolnih kiselina
i flavonoida.
Tamjan
Tamjan (lat. Thymus vulgaris) je lekovita biljka bogata eteričnim uljem, zbog kojeg ima
fungicidno, antiseptičko i antioksidativno delovanje.
Eterično ulje iz lišća tamjana koristi se i u parfemima, sapunima i pastama za zube.
Osim primene u kozmetici i fitoterapiji, tamjan se koristi i kao začin.
Istraživanja su pokazala da aktivne komponente u ekstraktu tamjana, posebno eugenol, timol i
karvakrol, imaju veću antioksidativnu aktivnost od sintetičkih antioksidanata BHT i BHA te
od vitamina E.
Origano
Origano (Origanum vulgare L.) se u tradicionalnoj medicini koristi kao lekovita biljka zbog
svojih jakih antibakterijskih, antigljivičnih i antioksidativnih svojstava.
Komponente odgovorne za antioksidativno delovanje eteričnog ulja iz origana su timol,
karvakrol i timohinon.
Zajedničko delovanje sastojaka eteričnog ulja origana igra vrlo važnu ulogu. Istraživanja su
pokazala da ekstrakt origana usporava lipidnu oksidaciju.
Bosiljak
Bosiljak (Ocimum basilicum L.) upotrebljava se u tradicionalnoj medicini zbog svojih
antibakterijskih, antigljivičnih i antioksidativnih osobina.
U kulinarstvu se primenjuje kao začin, a u kozmetici kao izvor eteričnog ulja.
Otkriveno je da ruzmarinska kiselina, kao glavna komponenta bosiljka, ima jače
antioksidativno delovanje od vitamina E.
Kako koristiti začinske biljke
Najjednostavniji način kako možete iskoristiti dobrobiti začinskih biljaka jeste dodati ih u vaš
svakodnevni meni.
Najbolje ih je dodati jelima na kraju, jer kuvanjem biljke gube vredne nutrijente i lekovita
svojstva.
Takođe možete koristiti kapsulirani prah, tinkture ili čista eterična ulja začinskih biljaka.