Forumi » Slikarstvo, Crtež i Grafika

Grafika XVIII veka

    • 1436 postova
    22. мај 2016. 22.14.20 CEST

    Početak razvoja štampane grafike zabeležen je krajem XVII i početkom XVIII veka i vezan je za drvorez. Drvorezna grafika, grafički otisak sa drvene ploče, popularno nazivanih — "stampi", rađena je za potrebe crkve koja je i glavni poručilac. Iako skromnih likovnih vrednosti, drvorez je imao značajnu ulogu u razvoju grafičke umetnosti i njenoj popularizaciji.

    Bakrorez — crtež nanesen čeličnom iglom na bakarnu ploču i otisnut na hartiji — kao tehnički efektniji i bogatiji u izrazu, već u prvoj polovini XVIII veka postaje vodeća grafička tehnika. Ostvario je, kao sadržajan i tehnički precizan predložak, snažan uticaj na slikarsku i drvorezbarsku umetnost.
     
    Grafička zbirka svojom hronologijom pokazuje koliko je prednjačila u prihvatanju i postizanju aktuelnih tokova umetnosti. Grafiku treba posmatrati kao prvu masovnu proizvodnju umetnosti — ili, ciljanu vizuelizaciju prosvetiteljskih ideja. U tako postavljenim ciljevima bakrorezni list sa određenim sadržajem postaje popularan način saopštavanja poruka kroz umetnost, podjednako i sakralnih i profanih tema. Štampanje bakroreza sa likovima uglednih srpskih vladara uklapalo se u ideje o kontinuitetu srpske državnosti. Fruškogorski i drugi manastiri u Karlovačkoj mitropoliji poručuju bakrorezne listove na kojima su predstavljeni sveci zaštitnici sa izgledom manastira. Iako često idealizovani izgledi manastira, grafika XVIII veka je prvorazredni dokument o stanju manastirskih građevina pre pojave fotografije. Sa stranim autorima pojavljuju se prvi bakrorezi domaćih umetnika među kojima najznačajnije mesto zauzimaju Hristofor Žefarović i Zaharija Orfelin. Galerija Matice srpske

    • 1436 postova
    22. мај 2016. 22.14.51 CEST

    GRAFIKA XIX VEKA


    U prvim decenijama XIX veka nova grafička tehnika litografije doživela je pravi procvat u zemljama Zapadne Evrope. Srpski umetnici su je postepeno uveli u istoriju nacionalne umetnosti XIX veka. Nasuprot skromnim pokušajima retkih pojedinaca, litografija postaje značajna grana srpske umetnosti tek pojavom ličnosti i dela Anastasa Jovanovića.

    Samostalni grafički listovi religiozne tematike koji preovlađuju u XVIII veku, tokom XIX veka su ređi i čine samo deo grafičke produkcije. Kao medij izuzetno pogodan za širenje političkih ideja prevagu odnose litografije sa nacionalno-istorijskim temama.

    Izradom skica za portrete i predložaka za litografije bavili su se mnogi srpski slikari: Jovan Isajlović Mlađi, Jovan Popović, Uroš Knežević, Pavle Simić, Pavle Čortanović, Steva Todorović, Đorđe Krstić, dok su ih tehnički izvodili bečki i peštanski litografi: Gabriel Deker, Fridrih Karl Lejbold, Jozef Bauer, Vincenc Kacler i drugi.
     
    Krajem XIX veka javljaju se popularne oleografije, kao prve reprodukcije popularnih dela, najčešće sa motivima iz narodnog života i predstavama istorijskih ličnosti i događaja.
     
    Anastas Jovanović (Vraci, 1817. — Beograd, 1899) je prvi srpski litograf i fotograf, čije delo predstavlja dragocenu likovnu i kulturno-istorijsku baštinu. Po obradi raznovrsnih motiva, istorijskih i religioznih kompozicija, portreta i žanr-scena, pokazuje univerzalnost interesovanja. U litografiji je formulisao određene koncepcije istorijskih motiva i ličnosti, i ovekovečio istaknute savremene ličnosti iz političkih, književnih, crkvenih i vojnih krugova, koji su obeležili društvenu i kulturnu istoriju Srba. Galerija Matice srpske