Ljubav je najviši stepen svega što nosi nekoristoljubivo srce, najveće požrtvovanje, potpuno samoodricanje, život u drugom biću i za drugu ličnost usedjenu u zenit jednog perioda našeg života.
Ljubav je specifično stanje naše duše u kojem kod voljene osobe vidimo samo dobre osobine i to prenaglašeno. One loše osobine počnemo da primećujemo tek kad ljubav prodje.
Izmedju žene i velikog čoveka postoji prirodan antagonizam, zbog čega su veliki ljudi ili izbegavali superiornije žene ili imali sa njima samo nesrećne doživljaje.
Ima patriota zbog kojih omrznete otadžbinu, i sveštenika zbog kojih omrznete veru, i vojskovodja zbog kojih omrznete vojsku. Tako isto postoje ososbe zbog kojih omrznete ljubav.
U životu čoveka postoji period kad sve podseća na ljubav, i sunčan dan, i vetar što raznosi lišće i tiha muzika kapanje vode sa stare česme i nemirni oblak nasred neba.
Nikad žena i čovek ne vole jedno drugo istom jačinom. Prirodi je izgleda bilo važno da samo veliku količinu ljubavi deponuje na jednom mestu ali ne i da je podjednako rasporedi.