Forumi » Sobno cveće

Baštovan u kući

    • 1436 postova
    12. јануар 2016. 19.50.43 CET

    Kakav bi bio vrt bez bilja? Pust i tužan! A stan bez sobnih biljaka? Možemo reći da su one pravi zeleni prijatelji koji stvaraju domaću atmosferu i doprinose tome da se osećamo zdravo.Bacite pogled na neki katalog ili izložbu nameštaja: izgled svake prostorije za stanovanje pre svega savršeno upotpunjavaju dekorativne palme, fligranska paprat ili rascvetali hibiskus.

    Ushićenje lepim sobnim rastinjem, naravno, ne bi dugo trajalo ako bi dekorativne saksije odjednom prestale to da budu, samo zato što su stajale u tamnom, neodgovarajućem uglu sobe. Zbog toga je važno da na odgovarajućem mestu za biljku treba imati i optimalne uslove za njenu negu.

    Kupovina biljaka

    U suštini, osnova uspešne nege nalazi se u samoj kupovini. Ukoliko vodite računa o nekoliko jednostavnih pravila, imaćete sporije ali utoliko duže zadovoljstvo sa vašim novim biljnim stanarom.

    Izvori nabavke – Posude sa cvećem mogu se nabaviti na najrazličitijim mestima. Osim bogatog izbora cveća, vrtni centri i specijalizovane trgovine najčešće daju i stručne, pouzdane savete. Proizvođači često smatraju da je dobra prilika za reklamu i nedeljna pijaca sa oazama ukrasnog bilja. To se odnosi i na robne kuće, prodavnice nameštaja ili sadnica, a teško je videti i supermarket bez cveća u saksijama.

    Osnovno poznavanje unutrašnjeg zelenila kao zadatak za projektante

    Arhitekte i dizajneri enterijera često u svojim idejnim projektima ili 3D modelima klijentima prikazuju položaj unutrašnjeg zelenila.

    Naravno, najčešće se govori o običnom vizuelnom triku da bi neki prostor izgledao prijatniji. 

    Kasnije, tokom izvođenja projekta i nakon predaje projekta saksija, žardinjera ili puzavica, nisu na onom mestu koje je za njih bilo predviđeno projektom.

    Istina, zelenilo se može posmatrati samo kao još jedan od sličnih trikova za prodaju projekta, ali, dovoljno je znati samo nekoliko osnovnih informacija ili smernica u slučaju da klijent zatraži savet od svog projektanta, ili da, u najgorem slučaju, zaista kupi i postavi zelenilo u onaj ugao prostorije u kom je biljka tek radi reda nacrtana u projektu.

    Svakako, najbolje bi bilo da projektni biro ili studio za projektovanje enterijera naprave saradnju sa stručnjakom koji jednostavno, dostupno i brzo može da na najbolji mogući način odredi položaj i vrstu biljaka u budućem prostoru...

    Pitanje smeštaja – Prvi i najvažniji kriterijum pri izboru biljke treba da bude njen kasniji smeštaj. Da bi i dalje rasla treba da znamo gde je stajala pre, u kakvoj prostoriji, pod kojim osvetljenjem i temperaturnim uslovima. Ako niste sigurni u pogledu osnovnih zahteva biljke, neophodan vam je savet stručnjaka.

    Čest je slučaj i da se uputstvo za negu nalazi na etiketi u posudi u kojoj je biljka smeštena. Osim toga, razmislite o tome da će biljke u izvesnom periodu rasti veoma brzo i pobrinite se da im obezbedite dovoljno mesta za rast.

    Šta treba imati u vidu prilikom kupovine biljaka – Dobro negovana biljka prepoznaje se, recimo, po jedrom rastu. Dugi, tanki izdanci znače da je biljka bila na mestu koje nije imalo dovoljno svetlosti. Požutelo lišće na nižim delovima biljke, takođe može biti prouzrokovano nedostatkom svetlosti, ali i nedostatkom hranljivih materija.

    Često viđeni smeđi vrhovi lišća znak su suvoće ili nedovoljne provetrenosti prostorije. Najbolje se prodaju biljke čiji se pupoljci još nisu otvorili. Kod nekih cvetova, recimo hibiskusa ili pasiflore postoji opasnost da se mladi pupoljci ne otvore na novom staništu. Poželjno je i obratiti pažnju na posudu (saksiju).

    U premalim posudama, nega biljaka je gotovo u svemu otežana, počev od zalivanja i đubrenja. Zemlja mora biti dovoljno vlažna; većina biljaka podnosi onoliko vlage koliko je potrebno da je sačuva od isušivanja i to u posudi u kojoj biljci neće biti tesno usled čega bi uvenula. Potreban je naročit oprez ako je posuda vlažna a listovi vise. To je često dokaz da je koren truo.

    Sve u svemu, podrazumeva se da biljke treba da budu zdrave. Ukoliko je to moguće, ispitajte pri kupovini nešto mlađe listove ili pregledajte donju stranu lišća izraslog odmah iznad zemlje. Pretpostavka je da se na ovom mestu nalaze štetočine.

    Gljivice se lako mogu prepoznati po brašnjavosti listova koji su zaraženi. Kupljenu biljku transportujte vodeći računa o neophodnim merama opreza. Duži boravak u pregrejanim kolima može naškoditi biljci kao i hladnoća ili promaja.

    Mesto za biljku u kući

    U poređenju sa zimskom baštom, mesto na prozorskom ramu za većinu biljaka predstavlja nepovoljne uslove. Glavni uzroci njihovog stradanja u tom slučaju su suv, topao vazduh, ili zimi nedostatak svetlosti i protoka vazduha. Biljke su izložene stresu i reaguju stagnacijom u rastu, pojavom bolesti i štetočina.

    Sledeći problem je taj što različite vrste biljaka u istoj sobi većinom imaju i različite zahteve u pogledu okruženja. Biljke po pravilu stavljamo na prozorski ram ili blizu prozora. Međutim, veoma atraktivno deluju ako ih stavimo tamo gde se biljke ne očekuju, u kupatilo ili predsoblje.

    Biljke na neobičnim mestima u kući

    Pretpostavimo da u kupatilu ima dovoljno dnevne svetlosti i da ono zbog toga može biti idealno mesto za paprat. Paprat uspeva uz malo svetlosti i potreban joj je ne previše hladan prostor sa visokom vlažnošću vazduha.

    Ako ne želite da se odreknete cveća u kupatilu, potražite mesečev cvet (Spathiphyllum), kojem takođe prija umerena hladovina a i lak je za održavanje.

    U predsoblju je ograničavajući faktor nedostatak dnevne svetlosti. Ovaj deo stana može se potpuno oživeti lepim zelenim biljem. Na njihovo trajanje svakako će uticati neka vrsta veštačkog osvetljenja.

    Veoma često ulazni deo kuće nameće se kao zgodno mesto za postavljanje biljaka. Biljke se tu obično ostavljaju za vreme hladnih godišnjih doba, ali i kada su velike temperaturne razlike. Dovoljno svetlosti je osnovni uslov da pokušate sa velikom juka palmom ili kaučukovim drvetom.

    Mnogi od nas uglavnom znaju sobne biljke koje nisu u prirodnom obliku, već su specijalne sorte ili vrste. Pokazaćemo na primerima da se na osnovu porekla nekih biljaka mogu znati i njihove potrebe.

    Ehmeja (Aechmea fasciata) – centralna oblast u kojoj se prostire ova vrsta bromelije su tropske kišne i maglovite šume Brazila. Raste ili na zemlji ili kao parazitska biljka na granama drveća.

    Uslovi pod kojima ehmeja dobro napreduje jesu ujednačeno visoke temperature, relativno svetlo stanište bez direktne sunčeve svetlosti i izuzetno vlažan vazduh sa preko 90% vlage.

    Zelenilo i LEED standard

    LEED standard za sertifikaciju zelenih zgrada ima nekoliko kategorija u kojima uz pomoć zelenila mogu da se obezbede dodatni poeni. U kategoriji Water Efficiency - poeni se mogu dobiti pažljivim izborom tipa zelenila i sistema za navodnjavanje, dok se dodelom poena u kategoriji Indoor Environmental Quality između ostalog podstiče i obezbeđivanje prirodnog osvetljenja i poboljšanje zvučnih karakteristika zgrade, dakle dve karakteristike koje mogu biti blisko povezane sa unutrašnjim zelenilom.

    Pored ovih, zelenilo može doneti i poene u nekoliko drugih kategorija, pa arhitekte sa njim treba da računaju bilo da se radi o zelenom krovu, uređenju parcele ili unutrašnjem zelenilu. Podsetimo, zgrade koje imaju LEED sertifikat prosečno su 2% skuplje tokom projektovanja i izgradnje od ostalih (na uzorku od više hiljada), a kvadratni metar ovakve zgrade u SAD skuplji je od običnog kvadrata i za preko hiljadu dolara.

    U kući ćemo bromeliju staviti u svetlu, sunčanu sobu. Pri jakom osvetljenju leti, pak, moraćemo ili da zamračimo prostoriju ili da biljku premestimo na senovito mesto. Temperatura ne bi smela da padne ispod 18oC, a optimalna je između 20-22oC. Prska se i zaliva vodom bez krečnjaka.

    Juka (Yucca elephantipes) – sa njom se postupa kao sa rastinjem agave iz Srednje i Severne Amerike. Tamo napreduje na relativno suvim staništima, odgovaraju joj visoke temperature i direktna izloženost suncu, mada se može održati i na niskim noćnim temperaturama do tačke mržnjenja. Kod nas juka najbolje uspeva u vreme kada nema mrazeva, na najtoplijem i najsunčanijem mestu na terasi ili u vrtu.

    U stanu je važno da tokom cele zime stoji na što svetlijem mestu i da temperatura bude nešto viša. Pogoduje joj prezimljavanje u svetlom i rashlađenom prostoru.

    Svetlost

    Naše oko prima dnevnu svetlost kao belu, zato što nije u stanju da pojedinačno identifikuje različite zrake od kojih je ona sastavljena. Oni se jedino mogu zapaziti kada se pojavi duga, svetlosna meteorološka pojava u formi luka sa bojama prizme, koja je proizvod prelamanja i odbijanja sunčevih zraka u kapima kiše.

    Kada bismo mogli prevesti ove boje u talasne dužine, onda bismo videli da najduže odgovaraju toplim bojama, a najkraće hladnim bojama. Ovakva podela je važna jer biljke ne vide kao što mi vidimo. Veoma su osetljive na plavo i crveno, koje apsorbuju, dok naše oči stimulišu boje žuta i zelena, koje biljke odbijaju. Količina svetlosti koju biljka primi može se izmeriti. Ona se izražava u luksu.

    Leti, na punom suncu, pored prozora okrenutog ka jugu, jačina svetlosti može dostići 100.000lx, što je prilično mnogo, jer se većina biljaka zadovoljava sa 5.000 do 10.000lx.

    Međutim, potrebno je da svetlosti ima konstantno, najmanje 6-8 sati, kako bi process rasta mogao dobro da se podstiče.

    Dve pojave dovode do problema: variranje jačine svetlosti i filtriranje svetla prozorskim staklom.

    Jačina svetlosti nije nikada ista tokom dana, dovoljno je da se pojavi oblak i da je prepolovi. Ona varira zavisno od relativnog položaja sunca koji se menja bez prestanka. Pošto je jačina sunčevih zraka ujutru slabija, dobro je da biljke kojima odgovara prosečna osvetljenost okrenete preme istoku ili severoistoku, a biljke kojima je potrebna jaka svetlost ka zapadu ili jugozapadu.

    Položaj biljaka u prostoriji je takođe presudan. Prolazeći kroz filter koji predstavljaju prozori, svetlost se prelama i tako smanjuje ugao incidencije svojih zraka. Ona gubi snagu i jačina joj opada veoma brzo sa prodiranjem u prostoriju. Ovaj gubitak svetlosti se povećava sa razdaljinom od prozora.

    U prostoru od 1,5 m u neposrednoj blizini prozora, biljka dobija maksimum svetlosti. Na udaljenosti od dva metra, biljka dobija četiri puta manje svetlosti, dok na udaljenosti od tri metra dobija devet puta manje svetlosti. Ovo ukazuje na nedostatak svetlosti koji vlada u našim enterijerima.

    Biljke koje se mogu postaviti na 3-4m od prozora: Nephrolepsis, Hedera, Begonia albopicta, Begonia maculata, Asparagus falcatus, Anthurium crystallinum, Ficus pumila, Fittonia...

    Biljke koje se mogu postaviti na 2-3m od prozora: Asplenium nidus, Begonia boweri, Mimosa pudica, Philodendron scandens, Tradescantia (tamnih listova), Fuchia...

    Biljke koje se mogu postaviti na 1-2m od prozora: Achimenes, Ananas, Araucaria, Asparagus setaceus, Caladium, Dieffenbachia, Gardenia, Passiflora...

    Biljke koje se mogu postaviti na 0-1m od prozora: Accacia, Euphorbia, Strelitzia, Tecoma, Yucca, Pelargonium, Nerium, Cassia, Carex, Adenium, Agave, Aloe, Asclepias...

    Osvetljenje

    Pošto su uslovi osvetljenosti u kući retko optimalni, problem se rešava ili pojačavanjem svetlosti dodatnim osvetljenjem, ili obrnuto, ublažavanjem sunčeve žege odgovarajućom zasenom.

    Ako biljke u kući imaju dovoljno čistog vazduha i veliku vlažnost, većina se može bez ikakve opasnosti izložiti punoj svetlosti. Videćete da je lišće postalo sjajnije. Počnite sa takvom aklimatizacijom u zimskom periodu, rezultat će biti mnogo bolji.

    Teško da biljke pate od suviše velike svetlosti u kući, pre bi se moglo reći da im svetlost nedostaje. Dimenzije prozora od bitnog su značaja, ali je ponekad dovoljno da se zidovi okreče u belo da bi odbijali svetlost i da bi se dobio svetliji ambijent. Možete takođe ojačati individualno osvetljenje jedne biljke postavljanjem komada belog kartona iza saksije, u pravcu prozora.

    Zimi, dodatno osvetljenje je skoro neophodno, za sve cvetne biljke i za biljke u saksijama koje su na udaljenosti od prozora većoj od 1 m . Koristite sijalice ili fluorescentne cevi koje su bogate ultravioletnim zracima. Leti, u vreme najveće vrućine, biljke veoma teško podnose nasilje jačine svetlosti. Postavljanje prozirne tkanine na prozore je najmanje što se može učiniti.

    Prozori okrenuti ka severu – Pošto dobijaju veoma malo direktnog sunca, prostorije okrenute ka severu dosta su mračne. Treba da se planira postavljanje dobre izolacije i dvostrukog stakla da bi se ograničile razlike u temperaturi. Biljke koje se mogu koristiti su: Aglaonema, Anthurium, Asparagus falcatus, Aspidistra, Asplenium bulbiferum, Campanula isophylla, Cissus, Ficus pumila, Fittonia...

    Prozori okrenuti ka jugu – Prozori okrenuti prema jugu primaju maksimum svetlosti, te u osunčanim klimama predvidite jaku ventilaciju i efikasne zastore.

    Veoma je koristan električni ovlaživač jer je visoka vlažnost neophodna. Biljke koje se mogu koristiti su: Ananas, Bougainvillea, kaktusi, Citrus, Cordyline, Ficus benjamin, Hibiscus, Hoya, Jasminum, Justicia, Passiflora, Yucca...

    Prozori okrenuti ka istoku – Prostorija dobija direktnu sunčevu svetlost ujutru, blagu svetlost veoma korisnu za biljke. Jedina mana prostorije okrenute ka istoku jeste što se brzo ohladi. Biljke koje se mogu koristiti su: Achimenes, Aechmea, Alocasia, Araucaria, Asparagus, Begonia, Caladium, Dieffenbachia, Dracaena...

    Prozori okrenuti zapadu – Do direktnog osunčavanja u prostoriji okrenutoj ka zapadu dolazi krajem dana. To je savršeno za regione sa veoma toplim letima, jer se u njoj lako održava umerena temperatura. Biljke koje se mogu koristiti su: Allamanda, Cycas, Ficus elastica, Monstera, Plumbago, Spathyphyllum...

    Reakcija na svetlost – Biljke privlači svetlost i one se tome ne mogu odupreti. U prirodi, normalan rast je vertikalan, jer sunčevi zraci greju uvek gornju stranu listova. Ipak, susrećemo izvesne izuzetke koji ukazuju na nužnu potrebu biljaka da se izlože svetlosti.

    Posmatrajmo seme koje nosi vetar i koje pada na gomilu kamenja. Ono nalazi malo potrebne zemlje za klijanje, a veliki blok iznad njega zaklanja mu svetlost.

    Pojavom koja se naziva fototropizam, mlada biljka, koja je tek počela da klija, sistematski će se uputiti prema ono malo svetlosti koju prima i pronaći će put za izlaz na slobodu. Nakon toga će početi da raste uspravno. Takvo ponašanje zapaža se kod kućnih biljaka suviše udaljenih od prozora, čije se stabljike povijaju prema izvoru svetlosti.

    Kada je svetlost nedovoljna, takvo ponašanje prati odumiranje odnosno formiranje slabih stabljika bez boje, što je siguran znak fiziološke neravnoteže. Sve dok se fototropsko ponašanje biljke svodi samo na povijanje stabljika, nije strašno.

    Dovoljno je da se saksija okrene za jednu četvrtinu kruga svakog meseca, da bi biljka sačuvala lepši vertikalni položaj. Takva intervencija mora se ograničiti na vrste lisno dekorativne jer varijacije svetlosti, čak i najslabije, mogu biti pogubne po cvetno dekorativne biljke.

    Temperatura

    Biljke koje se uzgajaju u kući nalaze se u veoma specifičnim klimatskim uslovima. U vezi sa temperaturom, uticaj godišnjih doba ne postoji.

    Da bismo izbegli probleme sa biljkama u kući, dovoljno je da se održava temperatura ≤20oC zimi i 23oC leti. U prvom slučaju, dovoljno je da se koristi termostat kako bi se regulisao rad radijatora. U toku letnjih perioda, provetravanjem se postiže prirodna klimatizacija.

    Pogrešno je verovanje da je za biljake tropskog porekla, u kući dobro u pregrejanim prostorijama. Temperatura i vlažnost usko su povezani. Što je biljci toplije, potrebniji joj je vlažan vazduh. Prvo, da bi nadoknadila prirodnu transpiraciju, drugo, da bi bolje podnela visoke temperature.

    Treba imati na umu i da je većina biljaka sposobna da se prilagodi uslovima manje toplote u odnosu na svoje biološko stanište (biotop). Zato je najbolje da se postepeno aklimatizuju, izlaganjem sve nižoj temperaturi. Regulišite grejanje tako da se temperatura spusti za 2oC u toku noći prvog meseca, a zatim smanjujte temperaturu za 1oC na svakih 30 dana, sve dok ne dobijete razliku od 5oC između dnevne i noćne temperature. Takvu razliku podnosi većina biljaka.

    Podizanje temperature – Biljke nikada ne treba da stoje u neposrednoj blizini izvora toplote. Pošto sunčani dani zavise od od ćudi godišnjih doba i od mnogih atmosferskih poremećaja kojima su izloženi naši umereni regioni, neophodan je dadatnni izvor toplote. Za biljke, to su elektrišni radijatori sa indukcijom jer greju ravnomerno i nisu izvori koji na dodir nanose opekotine.

    Klasični radijatori sa toplom vodom takođe daju dobre rezultate. Međutim, treba izbegavati modele sa izduvavanjem jer isušuju vazduh. Ukoliko u kući imate kamin, biljke treba postaviti što dalje od njega. Ako se opredelite za centralno grejanje, za biljke je idealno da radijatori budu što veći. To će omogućiti da se smanji temperatura izvora grejanja i da se prostorija ravnomernije zagreva. U stanu, sistem podnog grejanja ne odgovara biljkama jer suviše suši vazduh.

    Smanjenje temperature – Mnogo je lakše osvežiti jednu prostoriju nego je zagrejati. Veoma je teško kontrolisati biljke ukoliko je temperatura iznad 22-24oC. Klima uređaji imaju manu jer isušuju vazduh. Ipak klima uređaji mogu se povremeno koristiti ali biljku je u tom slučaju neophodno zalivati raspršivačima vode tj. orošavati ih. Vodite računa da izvor svežeg vazduha ne postavite suviše blizu biljaka, jer može doći do oštećenja lišća. Najbolji način za rashlađivanje prostorije je provetravanje.

    Provetravanje

    Redovno obnavljanje vazduha u prostorijama kuće neophodno je za dobro zdravlje biljaka. Provetravanje je odličan regulator unutrašnje temperature, najprirodniji mogući metod klimatizacije. Treba da se vrši blago, bez izazivanja promaje koja ne prija biljkama.

    Kao i sva živa bića i biljke dišu, koristeći kiseonik kao gorivo za svoja tkiva. Kod biljaka, disanje je povezano sa potrošnjom šećera koje biljke dobijaju procesom fotosinteze. Ako zbog preterane temperature i nedostatka svetlosti disajna aktivnost krene prema fotosintezi, u kojoj se kao izvor energije koristi sunčeva svetlost, biljka odumire.

    Od velikog je značaja da se vazduh u prostoriji redovno obnavlja. Da bi koristilo, kretanje vazduha treba da bude neopaženo.

    Proverite recimo da li se lišće pomera. Ako leluja, postoji mogućnost da će biljka pre ili kasnije pokazivati simptome udara hladnoće, gubitak boje lišća ili naglo opadanje pupoljaka, čak pre nego što se otvore. Jedan od najčešćih razloga neuspeha uzgajanja biljaka u kući jeste izlaganje promaji. Kada je spoljna temperatura približno jednaka temperaturi u prostoriji, nemate čega da se bojite.

    Naprotiv, promaja je često jedino rešenje za poboljšanje temperature u kući u vreme velikih vrućina. Međutim, dovoljno je da postoji razlika od samo 3°C između temperature napolju i u kući pa da se oseti kretanje hladnog vazduha koji biljke zaista ne podnose. Nikada ne otvarajte sve prozore u isto vreme.

    OTROVNE BILJKE

    Pojedine sobne biljke sadrže materije koje kod ljudi i životinja izazivaju alergijske reakcije ili trovanja. Postoji opasnost da deca otkinu deo biljke i stave ga u usta, te zbog toga neke biljke ne treba držati u sobi ili ih treba staviti van domašaja dece.

    Smatra se da su opasne biljke:

    Codiacum variegatum – sadrži bezbojnu mlečnu tečnost koja u dodiru sa kožom stvara ekceme

    Diffenbachia seguine – svi delovi biljke sadrže oksalatne kristale koji prouzrokuju oticanje sluzokože ili upale

    Solanum pseudocapsicum – konzumiranje njegovih plodova izaziva mučninu, bolove u stomaku i pospanost

    Primula obconica – u korenskim dlačicama i na listovima nalazi se sekret primin (kod osetljivih osoba izaziva teške promene na koži).

    Veoma je važno da ne postavljate biljke pored ulaznih vrata u zimskom periodu. Nagli, česti ulasci svežeg vazduha bili bi po njih fatalni. Imajte na umu ovu pojavu kada kupujete biljke zimi. Ne uzimajte nikada biljke koje su bile pod vedrim nebom, sigurno je da su ostale preosetljive zbog loših uslova držanja. Mnogim osetljivim vrstama kao što su orhideje, biljke mesožderi i većina biljaka dlakavih listova, prija blizina ventilatora koji se okreće malom brzinom. Razređivanjem vazduha sprečava se pojava vlage, čime se znatno umanjuje mogućnost pojave bolesti ili truljenja.

    Osim navedenih uslova, prilikom gajenja biljaka u enterijeru važno je voditi računa i o mnogim drugim stvarima kao što su vlažnost vazduha, zalivanje, đubrenje, borba protiv bolesti i štetočina, orezivanje, čišćenje, presađivanje, odabir saksija i slično. Nije dovoljno kupiti biljku, staviti je u prostoriju i očekivati da će ona sama o sebi da se stara. Da bi vaše biljke uspešno rasle i razvijale se, treba uložiti puno truda i konsultovati se sa stručnjacima ili pak stručnom literaturom.

    preuzeto sa OVDE