Svaka godina starosti nosi svoje. Lepo je kada čovek može da uživa u svakom trenutku svog života. Ipak, nije to uvek baš tako i često žalimo za nekim godinama koje su odavno iza nas. A to nas koči u sadašnjosti i umanjuje priliku da ne razmišljamo o sretnoj mladosti već o današnjici. Jer, ni onda, kada bolje razmislimo, nismo uvek mislili da smo sretni jer smo mladi. Na razmišljanje o tome potaklo me često slušanje koleginica, komšija i poznanika i njihovih rečenica kojima kažu: lako tebi, ti si još mlada (a neki od njih moji vršnjaci ), videćeš kad dođeš u moje godine... te pitanja tipa: kako se nosiš sa svojim godinama? Ja ne mogu da verujem koliko sam već star/stara?!
Pa, i one koji su u "lepim" godinama, zdravi, u kondiciji i sretni može neko takvo pitanje da baci u depru, makar i na kratko. Pa, kako se vi nosite sa svojim godinama, pogotovo ako ste stariji od 35?