Forumi » Opste zdravstvene teme

Prostata

    • Moderator
    • 370 postova
    17. фебруар 2016. 13.24.32 CET

    Prostata se uvećava uglavnom kod starijih muškaraca. Ovo uvećanje prostate se naziva i benigna hiperplazija prostate (BPH). Može izazvati probleme prilikom mokrenja. Simptomi su često blagi. Ako se ne leči, ne mora obavezno doći do pogoršanja simptoma, a stanje se vremenom može čak i poboljšati. Ako simptomi postanu problematični ili zabrinjavajući, stanje se može poboljšati lekovima ili operacijom.

    Šta je prostata?

    Prostata je žlezda koja se nalazi samo kod muškaraca. Smeštena je tačno ispod mokraćne bešike i u normalnom stanju je veličine kestena. Uretra (cevčica kojom mokraća izlazi iz bešike) prolazi tačno kroz sredinu prostate. Osnovna funkcija prostate je da proizvodi tečnost koja štiti i obogaćuje spermu.

    Prostata postepeno postaje uvećana oiprilike posle 50-te godine života. Do 90-te godine života, oko 9 od 10 muškaraca ima uvećanu prostatu.

    Koji su simptomi uvećane prostate?

    Simptomi uvećane prostate se nazivaju i simptomi donjeg urinarnog trakta (LUTS - lower urinary tract symptoms). Simptome donjeg urinarnog trakta mogu izazvati i neka druga stanja.

    Kada se prostata uveća može doći do suženja gornjeg dela uretre, što delimično ometa protok urina. Ovo dovodi do pojave simptoma kao što su:

    Slab mlaz mokraće. Protok mokraće je slabiji i treba više vremena da isprazni bešika.
    Zadržavanje mokraće. Možda ćete malo pričekati u toaletu pre nego mokraća poteče.
    Kapljanje tokom mokrenja. Pri kraju mokrenja, mlaz prelazi u sporo curenje ili kapljanje.
    Slabije pražnjenje bešike. Možete imati osećaj da niste potpuno ispraznili bešiku.
    Uvećana prostata može bešiku učiniti osetljivijom, što može izazvati:

    Učestalo mokrenje (mokrenje češće od uobičajenog). Ovo može biti posebno neugodno ako se dešava noću. Učestalo buđenje iz sna i ustajanje zbog mokrenja je čest simptom koji se naziva nokturija.
    Hitnost. Ovo znači da morate ići u toalet odmah čim osetite potrebu.
    Simptomi su obično blagi za početak. Možda blago smanjen protok mokraće ili nekoliko sekundi čekanja da mokraća poteče. Tokom meseci ili godina simptomi mogu postati teži. U nekim slučajevima dolazi do komplikacija.

    Napomena 1: uvećana prostata ne izaziva uvek pojavu simptoma. Samo će jedna četvrtina do polovine muškaraca sa uvećanom prostatom imati simptome. Takođe, težina simptoma nije uvek povezana sa veličinom prostate. To zavisi od toga koliko prostata ometa funkciju uretre.

    Napomena 2: nisu svi urinarni simptomi kod muškaraca nastali zbog uvećane prostate. Konkretno, ako imate krv u mokraći, ne možete da zadržavate mokraću (inkontinencija) ili imate bolove, to može biti zbog bešike, bubrega ili nekog drugog stanja prostate. Ako se jave ovi simptomi, treba da posetite lekara.

    Koje su moguće komplikacije?

    Urinarni simptomi se ne pogoršavaju kod svakog. Ozbiljne komplikacije su malo verovatne kod većine muškaraca sa uvećanom prostatom. Komplikacije koje se ponekad mogu javiti uključuju:

    U nekim slučajevima, javlja se potpuna blokada urina, tako da više ne možete da mokrite. Ovo se naziva retencija mokraće. Veoma je neugodno i mora se ugraditi kateter da bi se ispraznila bešika. Javlja se u manje od 1 od 100 muškaraca sa uvećanom prostatom svake godine.
    U nekim slučajevima, samo jedan deo urina se izbaci iz bešike tokom mokrenja. Jedna količina urina uvek ostaje u bešici. Ovo se naziva hronična retencija. Može da izazove česte urinarne infekcije ili inkontinenciju (jer mokraća zbog blokade stalno kaplje umesto da mokrenjem bude izbačena veća količina).
    Napomena: rizik od raka prostate nije povećan. Muškarci sa benignim uvećanjem prostate (BPH) nemaju ni manju ni veću verovatnoću da dobiju rak prostate od onih koji nemaju BPH.

    Da li je potrebno testiranje?

    Dijagnoza benignog uvećanja prostate se obično postavlja na osnovu najčešćih simptoma opisanih ranije. Testiranja nisu uvek potrebna da bi se potvrdila dijagnoza. Ipak, može se savetovati jedan ili više testova da bi se izbegle komplikacije, odbacili drugi uzroci simptoma i, ponekad, da bi se procenila težina oblika uvećanja prostate. Mogu se uraditi sledeći testovi:

    Lekar može pregledati vašu prostatu da bi utvrdiio veličinu. To se radi stavljanjem prsta (uz korišćenje rukavice) kroz anus u rektum, da bi se napipao zadnji deo prostate. Veličina bešike se može proceniti pregledom abdomena.
    Mogu se uraditi testovi urina i krvi da bi se proverila funkcija bubrega, isključila urinarna infekcija i da se proveri da li ima krvi u mokraći.
    Možete dobiti uput za urologa ako su simptomi zabrinjavajući ili ako dođe do komplikacija. Testovi se mogu raditi u težim slučajevima, naročito ako se operacija uzima u obzir kao vid lečenja. Na primer, cistoskopija (pregled unutrašnjosti bešike uz pomoć specijalne vrste teleskopa), merenje protoka mokraće da bi se ocenilo koliko je narušena funkcija mokrenja, skeniranjem se utvrđuje da li je veća količina urina ostala u bešici nakon mokrenja.
    Dnevnik mokrenja. Lekar vam može tražiti da vodite dnevnik mokrenja oko nedelju dana. Dnevnik će sadržati informacije koliko ste puta mokrili u toku dana i noći, količinu izmokrenog urina, kao i količinu i vrstu tečnosti koje ste pili.
    Test krvi na prostatični specifični antigen (PSA) može biti ponuđen, mada se ovaj test ne radi rutinski. Ovo može biti iskorišćeno kao marker za veličinu prostate. Veća prostata proizvodi više PSA.
    Napomena: visok nivo PSA se takođe nalazi i kod ljudi sa rakom prostate. Mora se naglasiti da većina muškaraca sa ovim simptomom NEMA rak prostate.

    Da li je lečenje uvek neophodno?

    Nije. U većini slučajeva, uvećana prostata ne izaziva nikakva oštećenja ili komplikacije. Da li će lečenje biti potrebno, uglavnom zavisi od toga koliko smetnji simptomi izazivaju. Na primer, možda ćete rado prihvatiti lečenje ako se svake noći budite po šest puta, sa hitnom potrebom da idete u toalet. S druge strane, neznatno zadržavanje prilikom mokrenja i ustajanje jednom u toku noći radi mokrenja, može biti mali problem koji ne zahteva lečenje.

    Lečenje uvećane prostate

    Nema lečenja od kojeg će vam svi simptomi potpuno nestati, mada se lečenjem simptomi mogu znatno popraviti. Načini lečenja najčešće zavise od težine oblika simptoma i kolike neugodnosti izazivaju.

    Opšte mere
    Ukoliko rešite da se ne podvrgnete lečenju (na primer, ako su simptomi blagi) ili lečenje ne deluje u potpunosti, sledeći saveti mogu pomoći:

    Pokušajte da predvidite vreme kada će vam nagon za mokrenjem predstavljati najveći problem, pa smanjite uzimanje tečnosti pre toga. Na primer, kada izlazite, ne pijte mnogo tečnosti 2-3 sata pre izlaska. Ipak, ne smanjujte ukupnu količinu tečnosti ispod 1,5 litar dnevno.
    Nakon što ste završili sa uriniranjem, vratite se u toalet posle nekoliko minuta i pokušajte da izmokrite još malo, da bi bili sigurni da je bešika potpuno ispražnjena.
    Prekinite ili bar smanjite unos kofeina (čaj, kafa, koka kola) i alkohola. Ovi napici mogu da pogoršaju simptome učestalog mokrenja.
    Ako imate problema da otpočnete s mokrenjem, probajte da se opustite dok ste u toaletu.
    Ako imate problema sa jakim nagonom, probajte neke tehnike za skretanje pažnje, kao što su vežbe disanja i mentalni trikovi (na primer brojanje) da bi odvratili miisli od bešike.
    Ako imate problema sa učestalošću mokrenja, probajte da iznova istrenirate bešiku tako što ćete se uzdržavati koliko god možete pre svakog mokrenja. Na ovaj način se mišić bešike može uvežbati da se više širi. Vremenom se bešika može uvežbati da drži duže pre svakog odlaska u toalet.
    Ako ste pušač, prestanak pušenja može znatno da poboljša simptome, jer nikotin iritira bešiku.
    Ne lečenje ( pažljivo praćenje )
    Ako su simptomi blagi, ovo je možda i najbolja opcija. Možete biti zadovoljni samo posmatrajući kako se stvari odvijaju, ako simptomi ne izazivaju previše problema i ne utiču previše na vaš život. Možete se pregledati na jednom godišnje, ili ranije ako dođe do promene simptoma. Simptomi se ne pogoršavaju uvek, čak mogu i da se poprave.

    Lekovi
    Postoje dve grupe lekova: alfa blokatori i inhibitori 5-alfa reduktaze. Iako vas lekovi neće potpuno osloboditi simptoma, ipak će ih znatno olakšati.

    Alfa blokatori deluju tako što opuštaju glatke mišiće prostate i vrata bešike, što poboljšava protok urina. Do izvesnih poboljšanja dolazi obično za nekoliko dana, ali za pun efekat može biti potrebno i do šest nedelja. Neželjena dejstva su retka, a najčešća su blaga pospanost, glavobolja i vrtoglavica.

    Inhibitori 5-alfa reduktaze su alternativa alfa blokatorima. To su finasterid i dutasterid. Deluju tako što blokiraju pretvaranje hormona testosterona u dihidrotestosteron u prostati. To čine blokiranjem enzima zvanog 5-alfa reduktaza. Dihidrotestosteron je delom odgovoran za uvećanje prostate. Tako, smanjena količina dihidrotestosterona u prostati dovodi do njenog smanjivanja. Ovi lekovi, osim što poboljšavaju simptome, smanjuju rizik od komplikacija, a takođe i potrebu za hiruškom intervencijom. Može biti potrtebno i do šest meseci da bi se primetilo dejstvo lekova, jer treba vremena da se prostata postepeno smanji. Neželjena dejstva ovih lekova su retka, Ipak, povremeno mogu da izazovu impotenciju i smanjenu seksualnu želju, što nestaje sa prestankom uzimanja lekova.

    Koji lekovi će se koristiti? Težina simptoma nije uvek povezana sa veličinom prostate. I malo i veliko uvećanje mogu izazvati blage ili teške simptome. Alfa blokatori mogu pomoći, bez obzira na veličinu prostate, jer deluju opuštanjem mišićnih vlakana. Finasterid i dutasterid daju najbolje rezultate ako je prostata veća, jer ima više tkiva koje treba smanjiti. Lekar će odrediti šta je najbolje za vas. Takođe, ako se jave neželjeni efekti nekog leka, može vam se dati drugi.

    Kombinacija lekova. U nekim slučajevima se koristi kombinacija alfa blokatora i inhibitora 5-alfa reduktaze. To može dati brže i bolje rezultate nego upotreba samo jedne vrste lekova.

    Biljni lekovi
    Trenutno ne postoje jaki dokazi da biljni lekovi poboljšavaju simptome uvećane prostate i potrebno je još istraživanja.

    Operacija
    Uklanjanje dela prostate može da bude opcija ako simptomi izazivaju velike probleme ili ako lekovi ne pomažu. Uklanja se samo središnji deo prostate i stvara se širi kanal za prolaz mokraće, dok se spoljašnji deo ne dira. Ova operacija se razlikuje od operacije raka prostate, gde se uklanja cela prostata.

    Postoji više vrsta operacija, a najčešće su:

    Transuretralna resekcija prostate (TURP). Ovo je najčešći vid operacije. Pod anestezijom, bilo spinalnom ili opštom, cistoskop (uzana cevčica) se postavlja u uretru do bešike. Kroz cistoskop se ubacuju mali instrumenti koji, uz pomoć električne struje uklanja male delove prostate.

    Transuretralni rez prostate (TUIP) - u slučaju blago uvećane prostate. Hirurg pravi mali rez u prostati, gde se prostata spaja sa bešikom. Ovim se rasterećuje otvor bešike, što dovodi do poboljšanog protoka urina.

    Otvorena prostatektomija. Ovo je klasična operacija gde se rezom kroz kožu dolazi do prostate. U poslednje vreme se ređe vrši, samo kada je prostata veoma velika i kada nije izvodljivo uklanjanje odgovarajuće količine tkiva kroz uretru, upotrebom cistoskopa.

    Laserska prostatektomija - upotreba novih tehnologija za postizanje istih ciljeva kao TURP-om ili otvorenom prostatektomijom.

    Druge metode. Drugi oblici energije se ispituju kao zamena za laser: mikrotalasi, radiofrekventni talasi, ultrazvuk visokog intenziteta i struja visokog napona.