Poznatog svetskog naučnika Nikolu Teslu (1856-1943), nenadmašnog Srbina i
istinskog pravoslavca, mnogi su ranije, a i u novije vreme označavali po
veroispovesti kao protestanta, katolika, budistu ili kao ateistu, a po
nacionalnosti kao Austrijanca, Hrvata, Mađara, Grka, Čeha, ili kao
„Hrvata u užem smislu, a Mađara u širem“. Dok je kao „veliki Jugosloven“
bio omiljen komunistima na ovim prostorima, dotle su ga sa druge strane
okeana ponekad označavali i kao Amerikanca srpskog porekla!
To ne predstavlja nikakvo iznenađenje od strane belosvetskih publicista, ali
čuđenju nema kraja kada ga, na primer, rođeni sestrić (sin njegove sestre
Marice), Sava Kosanović (1894-1956), inače takođe sin pravoslavnog
sveštenika, političar i diplomata, naziva u periodu između dva svetska
rata „Bogočovekom“ (časopis Volja,1926), a od 1945. godine ga je okitio
epitetom „oružani revolucionar“!!!
Ogromna je količina današnjeg neznanja i nepoznavanja života i dela Nikole Tesle, dok su skoro svima
poznate brojne „činjenice“, poluistine, razne mistifikacije i pogrešne
interpretacije, kako njegovog života, tako i ogromnog dela koje je
podario čovečanstvu. Decenijama skrivano ili prećutkivano svešteničko
poreklo najpoznatijeg ličkog Srbina, obilato je koristilo crvenim
ideolozima koji su po svaku cenu želeli da od javnosti sakriju da mu je
otac Milutin Tesla (1819-1879) bio ugledni prota, veroučitelj i
nacionalni radnik prvog reda; da su mu deda po majci Nikola Mandić, kao i
njegov otac Toma Mandić, bili sveštenici, a da ne pominjemo ujaka Tomu
Mandića (1827-1906), paroha gornjogračačkog i zrmanjskog, i drugog ujaka
Nikolaja (Petra) Mandića (1840-1907), mitropolita dabrobosanskog. Iz
ugledne porodice Mandića izašlo je oko pedeset sveštenika Srpske
pravoslavne crkve.
Najpoznatiji biograf Nikole Tesle, Džon O’ Nil,
zapisao je: „Tesla nije pripadao nijednoj veri. Rano u životu je
raskinuo sa crkvom i nije prihvatio njena učenja.“ (Nenadmašni
genije,1944). Novija i provokativnija američka biografija od strane
Margaret Čejni kaže da „iako sam nije bio dubok vernik, Tesla je drugima
preporučivao religiju kao odličnu stvar. Hrišćanstvo i budizam, verovao
je, postaće najvažnije religije budućnosti“. Domaće istraživače ne
vredi ni pominjati, jer su se oni uglavnom oslanjali na pomenuta dela i
zastupali slične stavove. Kada ovome dodamo idejne smernice za
posleratna pisanja o Tesli, koja je kod nas postavio Sava Kosanović još
1945. godine u časopisu Nauka i tehnika, biće mnogo jasnije zašto su
komunisti toliko svojatali ovog genija i često koristili njegovo ime i
reči u svoje propagandne svrhe, a išli su čak dotle da su mu pripisivali
navodne izjave koje nikada nije izgovorio niti pak napisao.
Crvenom olovkom su precrtane njegove reči iz poznate depeše Sovjetskoj akademiji
nauka, od 2. oktobra 1941. godine: „To su ideali kojima se rukovodi naš
mladi kralj Petar II produžavajući oslobodilačku borbu iz savezničkog
Londona, to je suština borbe srpskih četnika i otpora okupatorskim
vlastima celog naroda“.
Na plakatu koji je najavljivao tradicionalni Vidovdanski Kongres Srba u Americi, koji je 4. i 5. jula
1942. godine održan Detroitu, u gornjem desnom uglu je fotografija sa
likom Draže Mihajlovića, a u donjem levom uglu je fotografija Nikole
Tesle, prćena rečima: „Pozdrav Nikole Tesle, čuvenog svetskog učenjaka i
počasnog predsednika Srpskog narodnog saveza, sazivu Vidovdanskog
Kongresa ujedinjenja Srba protiv fašizma“.
Rođenju Bogočoveka i velikih Božjih izabranika predhodili su neobični znaci: Vitlejemska
zvezda, koja je došla sa istoka najavila je mudracima rođenje Isusa
Hrista. Priča se da su na kuću Petra „padale luče, tj. svetle zvezde“, u
noći kada je Marica rodila sina Đorđa Petrovića Karađorđa (1768-1817).
Sveštenik Zaharija, otac svetog Jovana Krstitelja, obnemeo je za devet meseci jer
nije poverovao arhangelu Gavrilu da će njegova žena nerotkinja Jelisaveta
roditi sina (Luka 1,20).
Lično, prota Milutin Tesla svedoči o tome da se na „Petrovdan uveče nad selom Smiljanom desio „Božji fenomen“.
Da li je to bio pad povećeg meteora ili neobična vizija namenjena
svešteniku Milutinu Tesli, kao znak da će do idućeg Petrovdana dobiti
sina Nikolu koji će dati novi oblik i sadržaj našoj industrijskoj
civilizaciji i olakšati život milijardama ljudi na ovoj našoj planeti kao
niko pre njega, a ni posle. Milutin nije mogao znati šta će se desiti
kasnije, jer o ovom događaju piše odmah u novosadskom Srbskom dnevniku
(br.55, od 10. jula 1855. godine)!
Nikola Tesla je rođen 10. jula 1856. godine u parohijskoj kući pravoslavne crkve Svetog Petra i Pavla u
selu Smiljanu u Lici, gde mu je otac, prota Milutin, službovao tih
godina. Kršten je već sledeći dan. Detinjstvo je proveo u crkvi i porti i
često je pomagao ocu u vršenju službe. Srpske junačke narodne pesme,
koje je slušao od guslara koji su svraćali kod njegovog oca, zauvek su mu
ostale najdraže. Kada je Milutin premešten sa službom u Gospić, Nikola
je tamo nastavio školovanje. Kasnije se često sećao raznih zgoda i
nezgoda koje je imao kao dečak kada je pokretao velika crkvena zvona
hrama Svetog Đorđa, u čijoj su blizini i stanovali. Veliku realku
pohađao je od 1870. do 1873. godine u Karlovcu, gde su ga školski
drugovi zapamtili po tome što je bio prilično povučen i „mogli smo ga
sresti jedino nedeljom u crkvi“, kako svedoči Mojsije Mojo Medić.
Da se Nikola Tesla nikada nije odrekao pradedovske vere pravoslavne i da
se čitavog života molio Bogu, potvrđuje nam i vajar Meštrović, kome je
Tesla tridesetih godina prošlog veka kazivao: „Ne molim se kao nekada,
svake večeri na kolenima, ali je sve to u suštini isto“.
Vladika Nikolaj Velimirović susretao se sa Teslom tokom Prvog svetskog rata, i
ostala je zapamćena priča o tome da je vladika upitao Teslu: „Da li ste
Vi videli struju“? „Ne“, odgovorio je Tesla, „ali znam da postoji. To
Vam je kao sa Bogom, iako ga niko nije video, svi znamo da postoji“. Dr
Radovan Kazimirović piše 1940. godine: „Još 1916. rekao je Nikola Tesla
episkopu dr Nikolaju Velimiroviću (tada arhimandritu) u Njujorku: „Ja ću
uskoro čuti jeku od gusala iz moje Like ovde u Njujorku i to sedeći na
divanu“. Episkop Nikolaj je te reči dobro zapamtio. One su mu tada
izgledale neverovatne, a danas već i po našim kućama postoje radio
aparati“.
Dar mentalne snage
„Dar mentalne snage dolazi od Boga, uzvišenog bića, i ako koncentrišemo mozak na tu istinu, počinjemo
da živimo u skladu sa ovom moćnom silom. Majka me je učila da tražim svu
istinu u Bibliji, stoga sam posvetio nekoliko sledećih meseci
proučavanju ovog dela“, kaže Tesla. Nikada nije objasnio drugima šta je
zapravo našao u knjizi Otkrivenja, ali od 1892. pa nadalje postao je
fasciniran silama prirode što će ga dovesti do najvećih otkrića!
Najvrednijom knjigom u svojoj njujorškoj biblioteci smatrao je bogoslužbenu knjigu
Službenik iz 1519. godine, štampanu u Veneciji, koju je njegov sestrić
Sava Kosanović poklonio američkom predsedniku Trumanu.
Kum hrama Svetog Save
Srpska crkvena opština u Geriju (Čikago), država Ilinois, osnovana je 1914.
godine, a tokom naredne dve, sagrađena je manja crkva, koja nije mogla
dugo vremena da zadovoljava narasle potrebe tamošnje srpske kolonije, pa
je 2. jula 1937. godine udaren temelj nove velelepne građevine koja je
osvećena na dan Blagodarnosti i Zahvalnosti u novembru 1938. godine, od
strane tadašnjeg episkopa dr Damaskina Grdaničkog. Američka štampa je
prenela vest da je kum na osvećenju hrama Svetog Save bio niko drugi do
Nikola Tesla, što je najveća čast za jednog svetovnjaka.
Iste, 1938. godine, Vojislav Gaćinović je u Njujorku osnovao Srpsku
crkvenoškolsku opštinu, za čijeg je počasnog predsednika postavljen
Nikola Tesla, dok je njegov zamenik bio dr Paja Radosavljević.
Svoju krsnu Slavu, Sv. Đorđa, odnosno Đurđevdan, nikada nije zaboravio, a sve
i da je hteo, to nije mogao, jer su ga na to uvek podsećale sestre koje
su bile radoznale da saznaju kako je protekao ovaj praznik kod njega, o
čemu se možemo uveriti iz njegove prepiske sa rodbinom.
Svojim dugogodišnjim neprijateljima, Edisonu i Pupinu, svakom pojedinačno, Tesla
oprašta sve i traži načina kako da ih izleči od opakih bolesti.
Nikola Tesla je uvek bio blizak srpskoj Kruni, tako da ga je 1892. godine
odlikovao kralj Aleksandar Obrenović. Kralju Aleksandru Karađorđeviću piše
nekrolog u Njujork Tajmsu, a jula 1942. godine prima u posetu mladog
kralja Petra II, dok je s knezom Pavlom redovno razmenjivao telegrame.
Grupu svojih najznačajnijih patenata objavio je 12. oktobra na Miholjdan,
veličanstvenu pobedu u „ratu struja“ protiv Edisona odneo je na dan
svoje krsne Slave; majka mu je preminula na Veliku Subotu 1892. godine;
on sam se prestavio Bogu na Božić, 7. januara 1943. godine. Narednog
dana Njujork Tajms piše: „Umro je svetac nauke“ i da se od mrtvog Tesle
očekuju čudesa, što se do sada više puta potvrdilo mnogobrojnim
pronalascima po njegovim zapisima: radar, telefaks, rakete, mobilna
telefonija i tako dalje.
Po nalogu episkopa Dionisija, opelo Nikoli Tesli u Njujorku služili su protojerej Dušan Šukletović i prota
Milan Mrvičanin, uz prisustvo biskupa Meninga, a četrdesetodnevni pomen u
beogradskoj Sabornoj crkvi mitropolit Josif, administrator Srpske
patrijaršije, uz sasluženje dvanaest sveštenika.
Nikola Tesla je dva puta dolazio iz Amerike u rodni kraj da bi se dostojno odužio svojim
počivšim roditeljima. Najpre je 1890. godine sa velike Pariske izložbe
došao u Gospić i na groblju Jasikovac, u gaju preko reke, podigao
spomenik, kako stoji na poleđini sa urezanim krstom, „svomu dobromu
ocu“, dok na prednjoj strani piše: „Protojereju i parohu gospićskom
MILUTINU TESLI 1819 + 17. IV 1879. Blagodarni sin NIKOLA. 1889.“.
Potpuno isti po veličini i po obliku je spomenik nad grobom majke: „Ovde počiva ĐUKA TESLA, supruga prote TESLE. 1822-1892“.
Na veliku nesreću i žalost srpskog naroda, Nikola Tesla do dan danas nema
svoj grob. Njegovi posmrtni ostaci su izloženi u Muzeju u Beogradu, u
urni u obliku kugle, i nemaju nikakve veze sa pravoslavnim obeležjima.
Iako je Tesla po obavljenom opelu bio sahranjen po pravoslavnom obredu,
njegov sestrić, Sava Kosanović, mason i komunista, daje dozvolu za
kremaciju i kasnije prenos posmrtnih ostataka u Beograd.
Nikola Tesla i budizam
Mnogi olako upadaju u zamku kada povezuju Nikolu Teslu sa budizmom.
Zaboravljaju da je Tesla najveću slavu stekao na Svetskoj izložbi u
Čikagu 1893. godine, na kojoj je, takođe, Svami Vivekananda (1863-1902)
prvi put predstavio svoju religiju Zapadnoj civilizaciji. Normalno da su
se ova dva čoveka srela, tako da je Vivekananda ostao zapanjen Teslinim
pronalascima, dok je Tesla stekao puno poštovanje za ovu istočnjačku
religiju.
Najbolje je citirati samog Teslu koji kaže: „Uveren sam
da je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom
pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva
nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti
koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam
prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam
kakav materijalni atribut, onda mislim da je to svetlost, a kada
pokušam da ga shvatim duhovno, onda su to lepota i samilost. Onaj ko
nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam
oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji“.
Hrana, mir i rad
Na vrhuncu naučne i stvaralačke karijere, 1900 godine, Nikola Tesla u
junskom broju uglednog časopisa Century, objavljuje obiman članak Problem
povećanja ljudske energije, kojim je fascinirao tadašnju svetsku javnost i
u kome je sintetizovao dosadašnja saznanja i naznačio buduće pravce
svojih istraživanja. Razmatrajući glavne probleme ljudskog roda, Tesla
počinje tako što kaže da svi ljudi sveta čine jedno telo, jednog
pojedinca, i da su svi stanovnici ove planete povezani nerskidivim
vezama koje se ne mogu videti, ali se mogu osetiti: „Godinama su ovu
ideju proklamovala savršeno mudra učenja religije, verovatno ne samo kao
sredstvo kojim se obezbeđuje mir i harmonija među ljudima već i kao jedna
jako opravdana istina. Budisti je izražavaju na jedan, hrišćani na
drugi način, ali i jedni i drugi tvrde isto: Mi smo svi jedno“.
„Ljudska energija će biti povećana posebnom brigom o zdravlju, zdravom ishranom,
umerenošću, pravilnim načinom života, osnivanjem braka, savesnom brigom o
deci, uopšteno rečeno, poštovanjem svih mnogobrojnih pravila i propisa
religije i higijene. S druge strane, jedva da je potrebno reći da sve
što je protiv religijskog učenja i higijenskih pravila, teži da smanji
kvalitet“.
„Svaki čovek treba da smatra svoje telo poklonom od
neprocenjive vrednosti od Onoga koga on voli iznad svega, veličanstvenim
umetničkim delom neopisive lepote i veštine van ljudske moći shavatanja, i
tako delikatnim i nežnim da ga jedna reč, dah, pogled ili misao samo
može povrediti“.
Nečistoća koja rađa bolest i smrt je ne samo samouništavajuća, već i krajnje
nemoralna sklonost. Čuvanjem našeg tela od infekcije, zdravo i čisto mi
izražavamo naše poštovanje visokom principu kojem su ona podarena. Onaj
ko poštuje propise higijene u ovom smislu, pokazuje se iskreno pobožnim.
Labavost morala je strašno zlo koje truje i duh i telo, i odgovorno je
za veliko nazadovanje. Društveni život, moderno obrazovanje i zaposlenost
žena koji teže da ih otrgnu od kućnih poslova i pretvore u muškarce,
mahnite potrebe koje umanjuju uzvišen ideal koji one predstavljaju,
smanjuju umetničku stvaralačku moć i prouzrokuju sterilitet i opšte
smanjenje rase“.
Razmatrajući dalje probleme čovečanstva, Tesla
dolazi do sledećeg zaključka: „Vidimo da je na tri načina moguće rešenje
velikog problema povećanja ljudske energije, odgovor dat pomoću tri reči:
hrana, mir i rad. Mnogo, mnogo godina sam mozgao i razmišljao, gubio se u
nagađanjima i teorijama, dok nisam stigao do ovih rešenja, da bih tada
shvatio, da su me o njima učili u ranom detinjstvu. Ove tri reči
predstavljaju osnovni ton hrišćanske religije. Sada mi je jasno njihovo
naučno značenje i svrha: hrana da se poveća masa, mir da se smanji
usporavajuća sila i rad da se poveća sila koja ubrzava ljudsko kretanje.
Ovo su jedina tri moguća rešenja velikog problema, a svi oni imaju jedan
predmet, jedan cilj - da se poveća ljudska energija.
Kada ovo uočimo, ne možemo a da se ne zadivimo koliko je mudra i naučna i koliko
je neizmerno praktična hrišćanska religija, i u kakvom značajnom
kontrastu ona stoji sa drugim religijama.
Očigledno, ona je rezultat praktičnog eksperimenta i naučnog posmatranja, koji su se
produbljivali vekovima, dok su se ostale religije izgleda javile samo kao
posledica apstraktnih razmatranja. Rad, neumoran napor, koristan i
akumulativan, sa periodima odmora radi veće efikasnosti je Njegova glavna
i uvek ponovljena zapovest.
Tako smo mi, nadahnuti i Hrišćanstvom i naukom, sposobni da činimo najviše što se može za dobrobit ljudskog roda“.
Izvor: Pravoslavlje
Poznatog svetskog naučnika Nikolu Teslu (1856-1943), nenadmašnog Srbina i
istinskog pravoslavca, mnogi su ranije, a i u novije vreme označavali po
veroispovesti kao protestanta, katolika, budistu ili kao ateistu, a po
nacionalnosti kao Austrijanca, Hrvata, Mađara, Grka, Čeha, ili kao
„Hrvata u užem smislu, a Mađara u širem“. Dok je kao „veliki Jugosloven“
bio omiljen komunistima na ovim prostorima, dotle su ga sa druge strane
okeana ponekad označavali i kao Amerikanca srpskog porekla!
To ne predstavlja nikakvo iznenađenje od strane belosvetskih publicista, ali
čuđenju nema kraja kada ga, na primer, rođeni sestrić (sin njegove sestre
Marice), Sava Kosanović (1894-1956), inače takođe sin pravoslavnog
sveštenika, političar i diplomata, naziva u periodu između dva svetska
rata „Bogočovekom“ (časopis Volja,1926), a od 1945. godine ga je okitio
epitetom „oružani revolucionar“!!!
Ogromna je količina današnjeg neznanja i nepoznavanja života i dela Nikole Tesle, dok su skoro svima
poznate brojne „činjenice“, poluistine, razne mistifikacije i pogrešne
interpretacije, kako njegovog života, tako i ogromnog dela koje je
podario čovečanstvu. Decenijama skrivano ili prećutkivano svešteničko
poreklo najpoznatijeg ličkog Srbina, obilato je koristilo crvenim
ideolozima koji su po svaku cenu želeli da od javnosti sakriju da mu je
otac Milutin Tesla (1819-1879) bio ugledni prota, veroučitelj i
nacionalni radnik prvog reda; da su mu deda po majci Nikola Mandić, kao i
njegov otac Toma Mandić, bili sveštenici, a da ne pominjemo ujaka Tomu
Mandića (1827-1906), paroha gornjogračačkog i zrmanjskog, i drugog ujaka
Nikolaja (Petra) Mandića (1840-1907), mitropolita dabrobosanskog. Iz
ugledne porodice Mandića izašlo je oko pedeset sveštenika Srpske
pravoslavne crkve.
Najpoznatiji biograf Nikole Tesle, Džon O’ Nil,
zapisao je: „Tesla nije pripadao nijednoj veri. Rano u životu je
raskinuo sa crkvom i nije prihvatio njena učenja.“ (Nenadmašni
genije,1944). Novija i provokativnija američka biografija od strane
Margaret Čejni kaže da „iako sam nije bio dubok vernik, Tesla je drugima
preporučivao religiju kao odličnu stvar. Hrišćanstvo i budizam, verovao
je, postaće najvažnije religije budućnosti“. Domaće istraživače ne
vredi ni pominjati, jer su se oni uglavnom oslanjali na pomenuta dela i
zastupali slične stavove. Kada ovome dodamo idejne smernice za
posleratna pisanja o Tesli, koja je kod nas postavio Sava Kosanović još
1945. godine u časopisu Nauka i tehnika, biće mnogo jasnije zašto su
komunisti toliko svojatali ovog genija i često koristili njegovo ime i
reči u svoje propagandne svrhe, a išli su čak dotle da su mu pripisivali
navodne izjave koje nikada nije izgovorio niti pak napisao.
Crvenom olovkom su precrtane njegove reči iz poznate depeše Sovjetskoj akademiji
nauka, od 2. oktobra 1941. godine: „To su ideali kojima se rukovodi naš
mladi kralj Petar II produžavajući oslobodilačku borbu iz savezničkog
Londona, to je suština borbe srpskih četnika i otpora okupatorskim
vlastima celog naroda“.
Na plakatu koji je najavljivao tradicionalni Vidovdanski Kongres Srba u Americi, koji je 4. i 5. jula
1942. godine održan Detroitu, u gornjem desnom uglu je fotografija sa
likom Draže Mihajlovića, a u donjem levom uglu je fotografija Nikole
Tesle, prćena rečima: „Pozdrav Nikole Tesle, čuvenog svetskog učenjaka i
počasnog predsednika Srpskog narodnog saveza, sazivu Vidovdanskog
Kongresa ujedinjenja Srba protiv fašizma“.
Rođenju Bogočoveka i velikih Božjih izabranika predhodili su neobični znaci: Vitlejemska
zvezda, koja je došla sa istoka najavila je mudracima rođenje Isusa
Hrista. Priča se da su na kuću Petra „padale luče, tj. svetle zvezde“, u
noći kada je Marica rodila sina Đorđa Petrovića Karađorđa (1768-1817).
Sveštenik Zaharija, otac svetog Jovana Krstitelja, obnemeo je za devet meseci jer
nije poverovao arhangelu Gavrilu da će njegova žena nerotkinja Jelisaveta
roditi sina (Luka 1,20).
Lično, prota Milutin Tesla svedoči o tome da se na „Petrovdan uveče nad selom Smiljanom desio „Božji fenomen“.
Da li je to bio pad povećeg meteora ili neobična vizija namenjena
svešteniku Milutinu Tesli, kao znak da će do idućeg Petrovdana dobiti
sina Nikolu koji će dati novi oblik i sadržaj našoj industrijskoj
civilizaciji i olakšati život milijardama ljudi na ovoj našoj planeti kao
niko pre njega, a ni posle. Milutin nije mogao znati šta će se desiti
kasnije, jer o ovom događaju piše odmah u novosadskom Srbskom dnevniku
(br.55, od 10. jula 1855. godine)!
Nikola Tesla je rođen 10. jula 1856. godine u parohijskoj kući pravoslavne crkve Svetog Petra i Pavla u
selu Smiljanu u Lici, gde mu je otac, prota Milutin, službovao tih
godina. Kršten je već sledeći dan. Detinjstvo je proveo u crkvi i porti i
često je pomagao ocu u vršenju službe. Srpske junačke narodne pesme,
koje je slušao od guslara koji su svraćali kod njegovog oca, zauvek su mu
ostale najdraže. Kada je Milutin premešten sa službom u Gospić, Nikola
je tamo nastavio školovanje. Kasnije se često sećao raznih zgoda i
nezgoda koje je imao kao dečak kada je pokretao velika crkvena zvona
hrama Svetog Đorđa, u čijoj su blizini i stanovali. Veliku realku
pohađao je od 1870. do 1873. godine u Karlovcu, gde su ga školski
drugovi zapamtili po tome što je bio prilično povučen i „mogli smo ga
sresti jedino nedeljom u crkvi“, kako svedoči Mojsije Mojo Medić.
Da se Nikola Tesla nikada nije odrekao pradedovske vere pravoslavne i da
se čitavog života molio Bogu, potvrđuje nam i vajar Meštrović, kome je
Tesla tridesetih godina prošlog veka kazivao: „Ne molim se kao nekada,
svake večeri na kolenima, ali je sve to u suštini isto“.
Vladika Nikolaj Velimirović susretao se sa Teslom tokom Prvog svetskog rata, i
ostala je zapamćena priča o tome da je vladika upitao Teslu: „Da li ste
Vi videli struju“? „Ne“, odgovorio je Tesla, „ali znam da postoji. To
Vam je kao sa Bogom, iako ga niko nije video, svi znamo da postoji“. Dr
Radovan Kazimirović piše 1940. godine: „Još 1916. rekao je Nikola Tesla
episkopu dr Nikolaju Velimiroviću (tada arhimandritu) u Njujorku: „Ja ću
uskoro čuti jeku od gusala iz moje Like ovde u Njujorku i to sedeći na
divanu“. Episkop Nikolaj je te reči dobro zapamtio. One su mu tada
izgledale neverovatne, a danas već i po našim kućama postoje radio
aparati“.
Dar mentalne snage
„Dar mentalne snage dolazi od Boga, uzvišenog bića, i ako koncentrišemo mozak na tu istinu, počinjemo
da živimo u skladu sa ovom moćnom silom. Majka me je učila da tražim svu
istinu u Bibliji, stoga sam posvetio nekoliko sledećih meseci
proučavanju ovog dela“, kaže Tesla. Nikada nije objasnio drugima šta je
zapravo našao u knjizi Otkrivenja, ali od 1892. pa nadalje postao je
fasciniran silama prirode što će ga dovesti do najvećih otkrića!
Najvrednijom knjigom u svojoj njujorškoj biblioteci smatrao je bogoslužbenu knjigu
Službenik iz 1519. godine, štampanu u Veneciji, koju je njegov sestrić
Sava Kosanović poklonio američkom predsedniku Trumanu.
Kum hrama Svetog Save
Srpska crkvena opština u Geriju (Čikago), država Ilinois, osnovana je 1914.
godine, a tokom naredne dve, sagrađena je manja crkva, koja nije mogla
dugo vremena da zadovoljava narasle potrebe tamošnje srpske kolonije, pa
je 2. jula 1937. godine udaren temelj nove velelepne građevine koja je
osvećena na dan Blagodarnosti i Zahvalnosti u novembru 1938. godine, od
strane tadašnjeg episkopa dr Damaskina Grdaničkog. Američka štampa je
prenela vest da je kum na osvećenju hrama Svetog Save bio niko drugi do
Nikola Tesla, što je najveća čast za jednog svetovnjaka.
Iste, 1938. godine, Vojislav Gaćinović je u Njujorku osnovao Srpsku
crkvenoškolsku opštinu, za čijeg je počasnog predsednika postavljen
Nikola Tesla, dok je njegov zamenik bio dr Paja Radosavljević.
Svoju krsnu Slavu, Sv. Đorđa, odnosno Đurđevdan, nikada nije zaboravio, a sve
i da je hteo, to nije mogao, jer su ga na to uvek podsećale sestre koje
su bile radoznale da saznaju kako je protekao ovaj praznik kod njega, o
čemu se možemo uveriti iz njegove prepiske sa rodbinom.
Svojim dugogodišnjim neprijateljima, Edisonu i Pupinu, svakom pojedinačno, Tesla
oprašta sve i traži načina kako da ih izleči od opakih bolesti.
Nikola Tesla je uvek bio blizak srpskoj Kruni, tako da ga je 1892. godine
odlikovao kralj Aleksandar Obrenović. Kralju Aleksandru Karađorđeviću piše
nekrolog u Njujork Tajmsu, a jula 1942. godine prima u posetu mladog
kralja Petra II, dok je s knezom Pavlom redovno razmenjivao telegrame.
Grupu svojih najznačajnijih patenata objavio je 12. oktobra na Miholjdan,
veličanstvenu pobedu u „ratu struja“ protiv Edisona odneo je na dan
svoje krsne Slave; majka mu je preminula na Veliku Subotu 1892. godine;
on sam se prestavio Bogu na Božić, 7. januara 1943. godine. Narednog
dana Njujork Tajms piše: „Umro je svetac nauke“ i da se od mrtvog Tesle
očekuju čudesa, što se do sada više puta potvrdilo mnogobrojnim
pronalascima po njegovim zapisima: radar, telefaks, rakete, mobilna
telefonija i tako dalje.
Po nalogu episkopa Dionisija, opelo Nikoli Tesli u Njujorku služili su protojerej Dušan Šukletović i prota
Milan Mrvičanin, uz prisustvo biskupa Meninga, a četrdesetodnevni pomen u
beogradskoj Sabornoj crkvi mitropolit Josif, administrator Srpske
patrijaršije, uz sasluženje dvanaest sveštenika.
Nikola Tesla je dva puta dolazio iz Amerike u rodni kraj da bi se dostojno odužio svojim
počivšim roditeljima. Najpre je 1890. godine sa velike Pariske izložbe
došao u Gospić i na groblju Jasikovac, u gaju preko reke, podigao
spomenik, kako stoji na poleđini sa urezanim krstom, „svomu dobromu
ocu“, dok na prednjoj strani piše: „Protojereju i parohu gospićskom
MILUTINU TESLI 1819 + 17. IV 1879. Blagodarni sin NIKOLA. 1889.“.
Potpuno isti po veličini i po obliku je spomenik nad grobom majke: „Ovde počiva ĐUKA TESLA, supruga prote TESLE. 1822-1892“.
Na veliku nesreću i žalost srpskog naroda, Nikola Tesla do dan danas nema
svoj grob. Njegovi posmrtni ostaci su izloženi u Muzeju u Beogradu, u
urni u obliku kugle, i nemaju nikakve veze sa pravoslavnim obeležjima.
Iako je Tesla po obavljenom opelu bio sahranjen po pravoslavnom obredu,
njegov sestrić, Sava Kosanović, mason i komunista, daje dozvolu za
kremaciju i kasnije prenos posmrtnih ostataka u Beograd.
Nikola Tesla i budizam
Mnogi olako upadaju u zamku kada povezuju Nikolu Teslu sa budizmom.
Zaboravljaju da je Tesla najveću slavu stekao na Svetskoj izložbi u
Čikagu 1893. godine, na kojoj je, takođe, Svami Vivekananda (1863-1902)
prvi put predstavio svoju religiju Zapadnoj civilizaciji. Normalno da su
se ova dva čoveka srela, tako da je Vivekananda ostao zapanjen Teslinim
pronalascima, dok je Tesla stekao puno poštovanje za ovu istočnjačku
religiju.
Najbolje je citirati samog Teslu koji kaže: „Uveren sam
da je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom
pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva
nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti
koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam
prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kada hoću da mu pridam
kakav materijalni atribut, onda mislim da je to svetlost, a kada
pokušam da ga shvatim duhovno, onda su to lepota i samilost. Onaj ko
nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam
oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji“.
Hrana, mir i rad
Na vrhuncu naučne i stvaralačke karijere, 1900 godine, Nikola Tesla u
junskom broju uglednog časopisa Century, objavljuje obiman članak Problem
povećanja ljudske energije, kojim je fascinirao tadašnju svetsku javnost i
u kome je sintetizovao dosadašnja saznanja i naznačio buduće pravce
svojih istraživanja. Razmatrajući glavne probleme ljudskog roda, Tesla
počinje tako što kaže da svi ljudi sveta čine jedno telo, jednog
pojedinca, i da su svi stanovnici ove planete povezani nerskidivim
vezama koje se ne mogu videti, ali se mogu osetiti: „Godinama su ovu
ideju proklamovala savršeno mudra učenja religije, verovatno ne samo kao
sredstvo kojim se obezbeđuje mir i harmonija među ljudima već i kao jedna
jako opravdana istina. Budisti je izražavaju na jedan, hrišćani na
drugi način, ali i jedni i drugi tvrde isto: Mi smo svi jedno“.
„Ljudska energija će biti povećana posebnom brigom o zdravlju, zdravom ishranom,
umerenošću, pravilnim načinom života, osnivanjem braka, savesnom brigom o
deci, uopšteno rečeno, poštovanjem svih mnogobrojnih pravila i propisa
religije i higijene. S druge strane, jedva da je potrebno reći da sve
što je protiv religijskog učenja i higijenskih pravila, teži da smanji
kvalitet“.
„Svaki čovek treba da smatra svoje telo poklonom od
neprocenjive vrednosti od Onoga koga on voli iznad svega, veličanstvenim
umetničkim delom neopisive lepote i veštine van ljudske moći shavatanja, i
tako delikatnim i nežnim da ga jedna reč, dah, pogled ili misao samo
može povrediti“.
Nečistoća koja rađa bolest i smrt je ne samo samouništavajuća, već i krajnje
nemoralna sklonost. Čuvanjem našeg tela od infekcije, zdravo i čisto mi
izražavamo naše poštovanje visokom principu kojem su ona podarena. Onaj
ko poštuje propise higijene u ovom smislu, pokazuje se iskreno pobožnim.
Labavost morala je strašno zlo koje truje i duh i telo, i odgovorno je
za veliko nazadovanje. Društveni život, moderno obrazovanje i zaposlenost
žena koji teže da ih otrgnu od kućnih poslova i pretvore u muškarce,
mahnite potrebe koje umanjuju uzvišen ideal koji one predstavljaju,
smanjuju umetničku stvaralačku moć i prouzrokuju sterilitet i opšte
smanjenje rase“.
Razmatrajući dalje probleme čovečanstva, Tesla
dolazi do sledećeg zaključka: „Vidimo da je na tri načina moguće rešenje
velikog problema povećanja ljudske energije, odgovor dat pomoću tri reči:
hrana, mir i rad. Mnogo, mnogo godina sam mozgao i razmišljao, gubio se u
nagađanjima i teorijama, dok nisam stigao do ovih rešenja, da bih tada
shvatio, da su me o njima učili u ranom detinjstvu. Ove tri reči
predstavljaju osnovni ton hrišćanske religije. Sada mi je jasno njihovo
naučno značenje i svrha: hrana da se poveća masa, mir da se smanji
usporavajuća sila i rad da se poveća sila koja ubrzava ljudsko kretanje.
Ovo su jedina tri moguća rešenja velikog problema, a svi oni imaju jedan
predmet, jedan cilj - da se poveća ljudska energija.
Kada ovo uočimo, ne možemo a da se ne zadivimo koliko je mudra i naučna i koliko
je neizmerno praktična hrišćanska religija, i u kakvom značajnom
kontrastu ona stoji sa drugim religijama.
Očigledno, ona je rezultat praktičnog eksperimenta i naučnog posmatranja, koji su se
produbljivali vekovima, dok su se ostale religije izgleda javile samo kao
posledica apstraktnih razmatranja. Rad, neumoran napor, koristan i
akumulativan, sa periodima odmora radi veće efikasnosti je Njegova glavna
i uvek ponovljena zapovest.
Tako smo mi, nadahnuti i Hrišćanstvom i naukom, sposobni da činimo najviše što se može za dobrobit ljudskog roda“.
Izvor: Pravoslavlje