Milutin Bojić
Bez domovine
Misao nas jedna ranom zorom budi,
Misao nas jedna celog dana prati,
Misao nam jedna noću tišti grudi:
Da li otac pati?
Briga jedna zorom ko dželat nas budi,
Briga jedna vas dan u stopu nas prati,
Briga jedna svu noć nagriza nam grudi:
Je li živa mati?
Žudnja jedna zorom u osvit nas budi,
Žudnja jedna vas dan u srcu skrivena,
Žudnja jedna noću sažiže nam grudi:
Šta li radi žena?
Strah nas jedan zorom ko opelo budi,
Strah jedan nas goni s pomračenim vidom,
Strah jedan nam noću mržnjom puni grudi:
Sestre su pod stidom?
Bol nas jedan zorom kao truba budi,
Bolom jednim svaka nalita je čaša,
Bolom jednim krišom plaču naše grudi:
Gde su deca naša?
... Samo jedan put će odgovora dati:
Preko reke krvi i mostom lešina
Domu svome stižeš, gde izgleda mati
S nevericom sina.
1916.
Milutin Bojić
Bez domovine
Misao nas jedna ranom zorom budi,
Misao nas jedna celog dana prati,
Misao nam jedna noću tišti grudi:
Da li otac pati?
Briga jedna zorom ko dželat nas budi,
Briga jedna vas dan u stopu nas prati,
Briga jedna svu noć nagriza nam grudi:
Je li živa mati?
Žudnja jedna zorom u osvit nas budi,
Žudnja jedna vas dan u srcu skrivena,
Žudnja jedna noću sažiže nam grudi:
Šta li radi žena?
Strah nas jedan zorom ko opelo budi,
Strah jedan nas goni s pomračenim vidom,
Strah jedan nam noću mržnjom puni grudi:
Sestre su pod stidom?
Bol nas jedan zorom kao truba budi,
Bolom jednim svaka nalita je čaša,
Bolom jednim krišom plaču naše grudi:
Gde su deca naša?
... Samo jedan put će odgovora dati:
Preko reke krvi i mostom lešina
Domu svome stižeš, gde izgleda mati
S nevericom sina.
1916.
Augustin - Tin Ujević
SRBIJI
Danas plamsaš samo od krvi najboljih
što su maču dali svoja tela spravna,
blešteći u duhu i u čistoj volji,
božanstvena zemljo pravoslavna;
Juče ti si bila moćna i velika,
i za usne dece mleko, med i vino,
dok se ne skrhaše pod gradom čelika
grudi tvoje dece, srpska domovino.
Sutra, sabirući i danas i juče,
zasjaćeš u duhu i u živoj moći.
Jer će slavu sloma unuci da uče
kao zoru spasa iza teške noći.
Al’ ni novi narod, niti ponos međa
nikad više neće da ti ovaj vrati,
ponositi pogled iza hrabrih veđa
što su znale divski u ponor gledati.
Tvoje mirno čelo pod pretnjom užasa,
i vijanjem vetra strave i strahote,
i molitvu tamnu i gluva nebesa,
to je danas vreme najveće lepote.
Augustin - Tin Ujević
SRBIJI
Danas plamsaš samo od krvi najboljih
što su maču dali svoja tela spravna,
blešteći u duhu i u čistoj volji,
božanstvena zemljo pravoslavna;
Juče ti si bila moćna i velika,
i za usne dece mleko, med i vino,
dok se ne skrhaše pod gradom čelika
grudi tvoje dece, srpska domovino.
Sutra, sabirući i danas i juče,
zasjaćeš u duhu i u živoj moći.
Jer će slavu sloma unuci da uče
kao zoru spasa iza teške noći.
Al’ ni novi narod, niti ponos međa
nikad više neće da ti ovaj vrati,
ponositi pogled iza hrabrih veđa
što su znale divski u ponor gledati.
Tvoje mirno čelo pod pretnjom užasa,
i vijanjem vetra strave i strahote,
i molitvu tamnu i gluva nebesa,
to je danas vreme najveće lepote.