Evo reših da se pozabavim još jednom teškom temom.
Silovanje je svako prisiljavanje na polni odnos ili s njim izjednačenu polnu radnju, upotrebom sile ili samo pretnjom.
Silovanje je kazneno delo.
Više od 95% žrtava silovanja su ženskog pola.
Pokušaj silovanja često je jednako traumatičan kao i silovanje. Iako je žrtva uspela osujetiti silovanje, ili muškarac nije bio sposoban za penetraciju, posledice takvog iskustva mogu biti vrlo teške. Pokušaj silovanja, isto kao i samo silovanje, potrebno je shvatiti s maksimalnom ozbiljnošću.
Uobičajene reakcije na silovanje
Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i dugotrajna. Budući da ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće točno predvideti kako će se silovana osoba osećati. Međutim, postoje neke uobičajene reakcije žrtava silovanja. To su:
1. Šok i neverica.
"Osećam se otupelo."
"Ne mogu verovati da mi se to dogodilo."
"Osećam se isključeno iz svog života i od drugih ljudi."
U početnoj fazi, većina žrtava silovanja reaguje šokom i nevericom. Mogu se osećati otupelo i omamljeno, otuđeno od drugih ljudi. Žele zaboraviti što im se dogodilo i izbeći ljude i situacije koje ih podsećaju na napad.
2. Prisećanje onoga što se dogodilo i kakav je to osećaj bio.
"Ponekad ne mogu prestati razmišljati o tome."
"Nedeljama nisam mogla oprati sa sebe njegov smrad."
"Sećanje se vraća niotkuda. Osećam se kao da se sve opet događa."
Mogu postojati razdoblja kada je žrtva zaokupljena mislima i osećajima o napadu. Može imati neželjena sećanja ili flash-backove i noćne more. Kada razmišlja o onome što se dogodilo, može ponovo doživeti neke senzacije i osećaje koje je imala za vreme napada, kao što su strah i osećaj bespomoćnosti.
3. Snažne emocije
"Osećam se jako tužna, kao da sam izgubila deo sebe."
"Osećam jaku ljutnju kakvu do sada nisam nikada osetila."
Mnoge žrtve doživljavaju snažne emocije kao posledicu silovanja. Ponekad to može biti ljutnja. Takođe mogu osetiti anksioznost ili depresiju.
4. Fizički simptomi
"Nisam mogla spavati noću. Ne bih mogla zaspati, a onda bi se budila svake noći tačno u isto vreme kada se dogodilo silovanje."
Neke žrtve imaju fizičke simptome, kao što su problemi sa spavanjem, glavobolje i bolovi u stomaku. Teško se koncentrišu na svakodnevne obaveze. Takođe, žrtve često dožive promenu u seksualnosti, kao što je gubitak interesa za seks ili izbegavanje seksualnih situacija.
5. Osećaj straha
"Svake večeri kada dođem kući pretražim celi stan. Gledam u ormare i ispod kreveta kako bi bila sigurna da nikoga nema."
"Zbog toga što se bojim ne mogu izaći po noći sama."
Strah za ličnu sigurnost gotovo je univerzalna reakcija na silovanje. Žrtve često osećaju strah u situacijama i na mestima na kojima se nikada pre nisu plašile. U situaciji silovanja žrtve se osećaju bespomoćno i/ili prestravljeno od straha da će biti ubijene ili ozbiljno ozleđene. Nakon toga još neko vreme mogu se osećati prestrašeno i ranjivo.
6. Okrivljavanje sebe i osećaj srama
"Osećala sam se kao da sam ja kriva, verovala sam mu..."
"Pitala sam se hoće li momci misliti o meni da sam oštećena roba."
Osećaj krivice i srama takođe su česte reakcije. Zbog pogrešnih verovanja o silovanju žrtve mogu okrivljavati sebe, sumnjati u vlastito rasuđivanje, ili se pitati jesu li one na neki način odgovorne za napad. Osećaj krivice i okrivljavanje sebe mogu biti pojačani reakcijama drugih ljudi, koji zbog raširenih mitova o silovanju mogu kriviti žrtvu ili kritikovati njeno ponašanje.
Žrtva može osećati i sram. Neke žrtve govore o tome da se osećaju prljavo i poniženo, te kao da im je smanjena vrednost.
7. Svaka osoba je drugačija... mora proći neko vreme da bi se osećala bolje.
"U jednom trenutku osećam se dobro i mislim da se mogu nositi s onim što se dogodilo, a već se u sedećem osećam preplavljena i slaba. Ponekad mi se čini da nikada neće proći."
"Prošlo je 8 meseci od kada sam silovana. Još uvek je stalno tu, ali više ne razmišljam o tome svaki dan."
Svaka osoba je jedinstvena. Iako mnoge žrtve doživljavaju slične reakcije, još uvek postoje individualne razlike u načinu na koji reaguju na traumu silovanja. Moguće je osetiti samo neke ili sve od navedenih simptoma. Oni se mogu javiti neposredno ili nakon nekoliko nedelja ili meseci. Određene situacije, kao što je susret s napadačem ili svedočenje na sudu, mogu pojačati simptome ili učiniti da se oni ponovno jave nakon razdoblja tokom kog se žrtva osećala bolje.
dr.sci.Ana Kandare
Evo reših da se pozabavim još jednom teškom temom.
Silovanje je svako prisiljavanje na polni odnos ili s njim izjednačenu polnu radnju, upotrebom sile ili samo pretnjom.
Silovanje je kazneno delo.
Više od 95% žrtava silovanja su ženskog pola.
Pokušaj silovanja često je jednako traumatičan kao i silovanje. Iako je žrtva uspela osujetiti silovanje, ili muškarac nije bio sposoban za penetraciju, posledice takvog iskustva mogu biti vrlo teške. Pokušaj silovanja, isto kao i samo silovanje, potrebno je shvatiti s maksimalnom ozbiljnošću.
Uobičajene reakcije na silovanje
Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i dugotrajna. Budući da ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće točno predvideti kako će se silovana osoba osećati. Međutim, postoje neke uobičajene reakcije žrtava silovanja. To su:
1. Šok i neverica.
"Osećam se otupelo."
"Ne mogu verovati da mi se to dogodilo."
"Osećam se isključeno iz svog života i od drugih ljudi."
U početnoj fazi, većina žrtava silovanja reaguje šokom i nevericom. Mogu se osećati otupelo i omamljeno, otuđeno od drugih ljudi. Žele zaboraviti što im se dogodilo i izbeći ljude i situacije koje ih podsećaju na napad.
2. Prisećanje onoga što se dogodilo i kakav je to osećaj bio.
"Ponekad ne mogu prestati razmišljati o tome."
"Nedeljama nisam mogla oprati sa sebe njegov smrad."
"Sećanje se vraća niotkuda. Osećam se kao da se sve opet događa."
Mogu postojati razdoblja kada je žrtva zaokupljena mislima i osećajima o napadu. Može imati neželjena sećanja ili flash-backove i noćne more. Kada razmišlja o onome što se dogodilo, može ponovo doživeti neke senzacije i osećaje koje je imala za vreme napada, kao što su strah i osećaj bespomoćnosti.
3. Snažne emocije
"Osećam se jako tužna, kao da sam izgubila deo sebe."
"Osećam jaku ljutnju kakvu do sada nisam nikada osetila."
Mnoge žrtve doživljavaju snažne emocije kao posledicu silovanja. Ponekad to može biti ljutnja. Takođe mogu osetiti anksioznost ili depresiju.
4. Fizički simptomi
"Nisam mogla spavati noću. Ne bih mogla zaspati, a onda bi se budila svake noći tačno u isto vreme kada se dogodilo silovanje."
Neke žrtve imaju fizičke simptome, kao što su problemi sa spavanjem, glavobolje i bolovi u stomaku. Teško se koncentrišu na svakodnevne obaveze. Takođe, žrtve često dožive promenu u seksualnosti, kao što je gubitak interesa za seks ili izbegavanje seksualnih situacija.
5. Osećaj straha
"Svake večeri kada dođem kući pretražim celi stan. Gledam u ormare i ispod kreveta kako bi bila sigurna da nikoga nema."
"Zbog toga što se bojim ne mogu izaći po noći sama."
Strah za ličnu sigurnost gotovo je univerzalna reakcija na silovanje. Žrtve često osećaju strah u situacijama i na mestima na kojima se nikada pre nisu plašile. U situaciji silovanja žrtve se osećaju bespomoćno i/ili prestravljeno od straha da će biti ubijene ili ozbiljno ozleđene. Nakon toga još neko vreme mogu se osećati prestrašeno i ranjivo.
6. Okrivljavanje sebe i osećaj srama
"Osećala sam se kao da sam ja kriva, verovala sam mu..."
"Pitala sam se hoće li momci misliti o meni da sam oštećena roba."
Osećaj krivice i srama takođe su česte reakcije. Zbog pogrešnih verovanja o silovanju žrtve mogu okrivljavati sebe, sumnjati u vlastito rasuđivanje, ili se pitati jesu li one na neki način odgovorne za napad. Osećaj krivice i okrivljavanje sebe mogu biti pojačani reakcijama drugih ljudi, koji zbog raširenih mitova o silovanju mogu kriviti žrtvu ili kritikovati njeno ponašanje.
Žrtva može osećati i sram. Neke žrtve govore o tome da se osećaju prljavo i poniženo, te kao da im je smanjena vrednost.
7. Svaka osoba je drugačija... mora proći neko vreme da bi se osećala bolje.
"U jednom trenutku osećam se dobro i mislim da se mogu nositi s onim što se dogodilo, a već se u sedećem osećam preplavljena i slaba. Ponekad mi se čini da nikada neće proći."
"Prošlo je 8 meseci od kada sam silovana. Još uvek je stalno tu, ali više ne razmišljam o tome svaki dan."
Svaka osoba je jedinstvena. Iako mnoge žrtve doživljavaju slične reakcije, još uvek postoje individualne razlike u načinu na koji reaguju na traumu silovanja. Moguće je osetiti samo neke ili sve od navedenih simptoma. Oni se mogu javiti neposredno ili nakon nekoliko nedelja ili meseci. Određene situacije, kao što je susret s napadačem ili svedočenje na sudu, mogu pojačati simptome ili učiniti da se oni ponovno jave nakon razdoblja tokom kog se žrtva osećala bolje.
dr.sci.Ana Kandare