Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.