Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 15 Dec 2013
    Gost autor: Jaril.Zahvaljujem se na gostovanju. ----------------------------------------------------   [Помисли нешто потпуно другачије] "Светом влада - гламуродискурс."Виктор Пељевин Да ли вам се чини као да се поједини политичари утркују ко ће више лове да стрпа у свој џеп? Или ко ће више својих (снаја, зетова, свастика, комшиница...) да запосли у јавном сектору? Или како да што више повластица дограбе за себе? Гламуродискурс, гламуродискурс, гламуродискурс... Гламуродискурс је основа наше свакодневнице. Свакога дана, у мноштву ситуација, ми бивамо вођени гламуродискурсом. Људи се и разликују по томе који ће гламуродискурси владати њиховим животима. Шта више, људи умеју и да се сврставају и разврставају према служењу одређеном гламуродискурсу. Примери за гламуродискурс су многобројни и постоје у свим сферама друштва. У материјалној сфери је један дискурс - имати кола, а тежња да се има што бржи и скупљи ауто је дејство гламура. У телесној сфери је један дискурс - бити згодан, а тежња да се има што мање целулита или што више мишића је гламур. У духовној сфери је један дискурс - молити се или медитирати, а тежња да молитва буде што усрднија или медитација што дубља јесте гламур. Где год се човек окрене, налеће на гламуродискурс па се могу видети домаћице које јуре гламур својим рецептима, цвећем, уредношћу куће, домаћини који јуре гламур величином... те-ве-а, успесима своје деце, знањем о политици, успешношћу тима за који навијају или погођеним тикетима, блогери који јуре гламур првим коментарима или бановањима... У збиљи или шали, ситницама или крупнм стварима, гламуродискур је основна јединица постојања. Људски мозак је подешен да ради на гламуродискурс. Гламуродискурс Приручним дефиницијама, направљеним за ову прилику, довољно је рећи да је дикскурс саопштење нечега ("Имам кола."), а да је гламур збир престижа и сјаја ("Брза и скупа".) Много је важније питање односа човека према гламуродискурсу или, боље речено, однос гламуродискурса према човеку. Гламуродискурс је газда. Колико год се неко трудио да укине гламуродискурс у свом животу, само ће упасти у нови гламуродискурс ("Потпуно укинути гламуродискурс"). И вероватно ће себе намучити без икаквог резултата. Гламуродискурс је повезан са нагоном за опстанком, а таква веза редовно значи да је бесмислено покушавати било шта мењати. Гламуродискурс је газда. Од нас зависи какав. Ако у свом животу изаберемо оне гламуродискурсе који одговарају нашим најдубљим потребама, онда је добар газда. Ако се повинујемо појединим гламуродискурсима само зато што нам се, у неком тренутку живота, несвесно збунило приликом изабирања, онда је гламуродискурс мучитељ. Гламуродискурс - газда политичке сцене У политичкој култури се лако препознају они гламуродискурси који су везани за централне теме, односно представљају позиције у односу на њу: "Косово је Србија", "Признати независност Косова", "Споразумом до решења"; или "За повећање потрошње", "За штедњу"... Чим отворимо вести, можемо да препознамо гламуродискурс који управља изјавама неког политичара или експерта. Нешто теже се препознају гламуродискурси који управљају политичарима на много суптилнијем нивоу. Такав гламуродискурс је, на пример, "Приграбити бенефиције за себе", "Запослити своје", "Застрашити новинаре" и томе слично... Ови гламуродискурси управљају политичарима ван камера, ван фотоапарата, ван рефлектора. Гламуродискурс - у складу са потребама народа Обично се сматра да, у једној политичкој култури са демократским изборним системом, утицај народа на власт почиње и завршава изборима. Међутим, народ може потчинити власт себи тако што ће гламуродискурс да окрене да ради у складу са потребама народа. Тај принцип је, међутим, већ познат када многи гламуродискурси управљају разним "интересним групама", преко којих онда ти гламуродискурси управљају одлукама власти. Грађани имају начин да, стављајући себе у службу гламуродискурса који су у складу са њиховим животним потребама, управљају влашћу. Гламуродискурс - доминација Јачина гламуродискурса се мери учесталошћу његове примене. Што се чешће активира, то ће се чешће активирати. Што се чешће активира, то ће резултати гламуродискурса бити већи. У политичкој култури, гламуродискурси који одговарају потребама грађана, обично имају слабу или никакву снагу. Зато је, за активирање одређеног гламуродискурса, потребно да грађани препознају који је  гламуродискурс у складу са њиховим потребама, и да себе ставе у његову службу. Како би се гламуродискурс дефинитивно пробио у политичарску културу, неопходно је да овлада медијима. Да би до тога дошло потребна је - истрајност. Гламуродискурс - рађање Да би један гламуродискурс био рођен потребно је на одређени дискурс налепити гламур. Све почиње тако што се појави први гласноговорник једног дискурса. Најважнији догађај јесте онај који следи после исказивања дискурса: први следбеник. Обично се мисли да се сви следећи следбеници угледају на првог гласноговорника, а заправо се сви они угледају на првог следбеника. Гламуродискурс - конкретни примери Кључна ствар за успостављање гламуродискурса јесте прављење - првог следбеника, односно - линковање. То значи да је потребно у свакој новој изјави или акцији реферисати на ону коју је направио први следбеник. Неколико предлога како се на дискурс може налепити гламур, на примеру две акције потекле са блога. Иницијатива блогера за стварање фонда за тешко болесну децу дискурси:            организовање грађана;           покретање иницијативе;           системско решење;           брига о тешко болесној деци; покретање гламура (линковање акција):           покретање друге иницијативе по угледу на ову иницијативу (од других блогера или других грађана) или дуплирање иницијативе од неке друге групе грађана;          стварање предлога системског решења потакнутог овом иницијативом;          чињење других ствари за тешко болесну децу инспирисано овом иницијативом. Иницијатива Горана Вучковића за донирање Петнице: дискурси:          покретање овог типа иницијативе;         редовно донирање;         јасно дефинисани детаљи акције; покретање гламура (линковање акција):          покретање донирања неке друге институције по угледуна ову акцију;         редовно појединачно донирање по угледу на ово донирање (исте или неке друге институције);         јасно дефинисање стратегија и детаља по угледу на Вучковићев метод. Основни дискурс обе иницијативе: брига појединаца о друштву. (Било би добро линковати једну за другу, како би се родио овај гламуродискурс. )  утврђивање гламура          свака следећа изјава или акција се линкује на 'првог следбеника' створеног покретањем гламура ("Kao што је рекао тај и та, инспирисани изјавом тог и те...").  Гламуродискурс Гламуродискурс је основни начин функционисања човека. Управо та универзалност начина на који човек функционише, отвара могућност грађанима да управљају политичарима и политичком сценом. Форсирање и наметање одређених гламуродискурса политичкој култури јесте алат који је свима на располагању. Од грађана зависи каквим ће гламуродискурсима политичари робовати.        
    3091 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Gost autor: Jaril.Zahvaljujem se na gostovanju. ----------------------------------------------------   [Помисли нешто потпуно другачије] "Светом влада - гламуродискурс."Виктор Пељевин Да ли вам се чини као да се поједини политичари утркују ко ће више лове да стрпа у свој џеп? Или ко ће више својих (снаја, зетова, свастика, комшиница...) да запосли у јавном сектору? Или како да што више повластица дограбе за себе? Гламуродискурс, гламуродискурс, гламуродискурс... Гламуродискурс је основа наше свакодневнице. Свакога дана, у мноштву ситуација, ми бивамо вођени гламуродискурсом. Људи се и разликују по томе који ће гламуродискурси владати њиховим животима. Шта више, људи умеју и да се сврставају и разврставају према служењу одређеном гламуродискурсу. Примери за гламуродискурс су многобројни и постоје у свим сферама друштва. У материјалној сфери је један дискурс - имати кола, а тежња да се има што бржи и скупљи ауто је дејство гламура. У телесној сфери је један дискурс - бити згодан, а тежња да се има што мање целулита или што више мишића је гламур. У духовној сфери је један дискурс - молити се или медитирати, а тежња да молитва буде што усрднија или медитација што дубља јесте гламур. Где год се човек окрене, налеће на гламуродискурс па се могу видети домаћице које јуре гламур својим рецептима, цвећем, уредношћу куће, домаћини који јуре гламур величином... те-ве-а, успесима своје деце, знањем о политици, успешношћу тима за који навијају или погођеним тикетима, блогери који јуре гламур првим коментарима или бановањима... У збиљи или шали, ситницама или крупнм стварима, гламуродискур је основна јединица постојања. Људски мозак је подешен да ради на гламуродискурс. Гламуродискурс Приручним дефиницијама, направљеним за ову прилику, довољно је рећи да је дикскурс саопштење нечега ("Имам кола."), а да је гламур збир престижа и сјаја ("Брза и скупа".) Много је важније питање односа човека према гламуродискурсу или, боље речено, однос гламуродискурса према човеку. Гламуродискурс је газда. Колико год се неко трудио да укине гламуродискурс у свом животу, само ће упасти у нови гламуродискурс ("Потпуно укинути гламуродискурс"). И вероватно ће себе намучити без икаквог резултата. Гламуродискурс је повезан са нагоном за опстанком, а таква веза редовно значи да је бесмислено покушавати било шта мењати. Гламуродискурс је газда. Од нас зависи какав. Ако у свом животу изаберемо оне гламуродискурсе који одговарају нашим најдубљим потребама, онда је добар газда. Ако се повинујемо појединим гламуродискурсима само зато што нам се, у неком тренутку живота, несвесно збунило приликом изабирања, онда је гламуродискурс мучитељ. Гламуродискурс - газда политичке сцене У политичкој култури се лако препознају они гламуродискурси који су везани за централне теме, односно представљају позиције у односу на њу: "Косово је Србија", "Признати независност Косова", "Споразумом до решења"; или "За повећање потрошње", "За штедњу"... Чим отворимо вести, можемо да препознамо гламуродискурс који управља изјавама неког политичара или експерта. Нешто теже се препознају гламуродискурси који управљају политичарима на много суптилнијем нивоу. Такав гламуродискурс је, на пример, "Приграбити бенефиције за себе", "Запослити своје", "Застрашити новинаре" и томе слично... Ови гламуродискурси управљају политичарима ван камера, ван фотоапарата, ван рефлектора. Гламуродискурс - у складу са потребама народа Обично се сматра да, у једној политичкој култури са демократским изборним системом, утицај народа на власт почиње и завршава изборима. Међутим, народ може потчинити власт себи тако што ће гламуродискурс да окрене да ради у складу са потребама народа. Тај принцип је, међутим, већ познат када многи гламуродискурси управљају разним "интересним групама", преко којих онда ти гламуродискурси управљају одлукама власти. Грађани имају начин да, стављајући себе у службу гламуродискурса који су у складу са њиховим животним потребама, управљају влашћу. Гламуродискурс - доминација Јачина гламуродискурса се мери учесталошћу његове примене. Што се чешће активира, то ће се чешће активирати. Што се чешће активира, то ће резултати гламуродискурса бити већи. У политичкој култури, гламуродискурси који одговарају потребама грађана, обично имају слабу или никакву снагу. Зато је, за активирање одређеног гламуродискурса, потребно да грађани препознају који је  гламуродискурс у складу са њиховим потребама, и да себе ставе у његову службу. Како би се гламуродискурс дефинитивно пробио у политичарску културу, неопходно је да овлада медијима. Да би до тога дошло потребна је - истрајност. Гламуродискурс - рађање Да би један гламуродискурс био рођен потребно је на одређени дискурс налепити гламур. Све почиње тако што се појави први гласноговорник једног дискурса. Најважнији догађај јесте онај који следи после исказивања дискурса: први следбеник. Обично се мисли да се сви следећи следбеници угледају на првог гласноговорника, а заправо се сви они угледају на првог следбеника. Гламуродискурс - конкретни примери Кључна ствар за успостављање гламуродискурса јесте прављење - првог следбеника, односно - линковање. То значи да је потребно у свакој новој изјави или акцији реферисати на ону коју је направио први следбеник. Неколико предлога како се на дискурс може налепити гламур, на примеру две акције потекле са блога. Иницијатива блогера за стварање фонда за тешко болесну децу дискурси:            организовање грађана;           покретање иницијативе;           системско решење;           брига о тешко болесној деци; покретање гламура (линковање акција):           покретање друге иницијативе по угледу на ову иницијативу (од других блогера или других грађана) или дуплирање иницијативе од неке друге групе грађана;          стварање предлога системског решења потакнутог овом иницијативом;          чињење других ствари за тешко болесну децу инспирисано овом иницијативом. Иницијатива Горана Вучковића за донирање Петнице: дискурси:          покретање овог типа иницијативе;         редовно донирање;         јасно дефинисани детаљи акције; покретање гламура (линковање акција):          покретање донирања неке друге институције по угледуна ову акцију;         редовно појединачно донирање по угледу на ово донирање (исте или неке друге институције);         јасно дефинисање стратегија и детаља по угледу на Вучковићев метод. Основни дискурс обе иницијативе: брига појединаца о друштву. (Било би добро линковати једну за другу, како би се родио овај гламуродискурс. )  утврђивање гламура          свака следећа изјава или акција се линкује на 'првог следбеника' створеног покретањем гламура ("Kao што је рекао тај и та, инспирисани изјавом тог и те...").  Гламуродискурс Гламуродискурс је основни начин функционисања човека. Управо та универзалност начина на који човек функционише, отвара могућност грађанима да управљају политичарима и политичком сценом. Форсирање и наметање одређених гламуродискурса политичкој култури јесте алат који је свима на располагању. Од грађана зависи каквим ће гламуродискурсима политичари робовати.        
    Dec 15, 2013 3091
  • 01 Jul 2015
    Nervozno kopam po torbi, tražim ključeve od vrata u zgradu. Glupi interfon! Dok trčim uz stepenice kreću mi suze na oči! Uzimam ključeve i jedva otključavam ulazna vrata. Bacam torbu, trčim u wc. Ooooolaaaaaakšaaanjeee! Izlazim kao stondirana iz wc-a, češem se po glavi, gledam kakav sam nered napravila po kući. Jedanaest je sati. Zbog veoma malo gužve u gradu stigla sam sasvim opušteno do toaleta. Ne, uopšte mi se nije žurilo. Već je sreda, majku mu, sutra imam veoma važan ispit. Bojana, sedi da učiš! Ne! Prvo moram da se istuširam... Nakon hladnog tuša na vrele julske dane odlučujem da napravim nešto da jedem. Pržim belo meso, pravim salatu, dresing, stavljam sve u činiju, mešam, palim TV i sedam da jedem. Nakon što sam odgledala seriju, puštam muziku i počinjem da sređujem sto kako bih sela da učim. Posle nekog vremena sedam da učim, to izgleda ovako: stavljam sveske ispred sebe, sve olovke koje su mi potrebne, telefon proveravam da vidim da mi neko slučajno nije postavio nešto na timeline na volimo.net, otvaram knjigu i DRRRRRRRRRRR!!!! Ne! Ne! NE! Komšije su ponovo uzele da renoviraju stan koji se naravno nalazi sprat iznad mog! Zaboravih da napomenem da je jul, sredina ispitnog roka. Biti ili ne biti! More ili ne more! Zatvaram oči, pokrivam rukama uši i počinjem da vrištim. Zašto!? Zašto ja!? Nakon par sati vraćam se od kolege kod kog sam se učtivo učepila da učim. Toliko sam umorna da MORAM da legnem da odspavam malo. Stižem kući, na svaki šum se trzam, sve mislim ponovo će početi da buše, ali sve izgleda da je u redu. Konačno ležem i zatvaram oči u 15:40. Nalazim se na livadi i gledam u nebo, noć je. Sve je mirno, zvezde su na broju, razmišljam o prolaznosti života kada odjednom osećam vetar, vidim ogroman NLO kako se spušta uz užasnu buku i otvara vrata da me kidnapuje. Ne mogu da dišem, znojim se... Otvaram oči i postajem svesna da je komšija verovatno odlučio da sve ono što je izbušio sada i USISA! Gledam na sat, da vidim koji sam rezultat postigla, kad ono 16:00 za komšiju! Tako ti i treba Bojana, kad hoćeš da spavaš za vreme kućnog reda! Nakon par sati vraćam se od babe kojoj sam rekla da ću usisati, peglati veš narednih mesec dana i ići u nabavku umesto nje, kako bi me samo malo pustila da odspavam. Ulazim u kuću već na ivici živaca, naelektrisana zbog sinusne funkcije koju nazivam današnjim danom, pozdravljam se sa roditeljima, pitam ih kako je bilo na poslu i sarkastično odgovaram na njihovo: „Ne bi verovala kakav dan.“. Uzimam knjigu i nastavljam gde sam stala. Posle sat vremena počinju da se čuju čudni zvuci iz dela u kome bi trebalo da se nalaze cevi. Krče, zuje, zvižde, bit boksuju u nekom čudnom neodređenom ritmu i time uspevaju da probude komšijinog zmaja. Jel sam rekla zmaja? Mislila sam komšijinog psa koji ima taj dar da podigne celo Banovo Brdo na noge svojim jednim lavežom. Time je probudio celu zgradu, i ljudi počinju da puštaju vodu, da trupkaju po svojim podovima i da se deru jedni na druge. Sabiram, oduzimam, kipim, dolivam, prelivam, vrištim i zaboravljam da napomenem da ja živim na Voždovcu! Već je prošla ponoć i pokušavam da spustim kapke preko svojih potpuno presušilih očnih jabučica, sklapam lap top, sklanjam knjige i uvlačim se u krevet. Nakon jednog mirnog trenutka počinje zemljotres ljudi moji! Zemljotres!! Ne, čekaj, to nije zemljotres... Stavljam ruke na uši, pokušavam da smirim otkucaje srca i razmišljam: „Neka, sačekaću da komšijina veš mašina završi sa centrifugom, pa ću sutra otići na ispit vedra, raspoložena, kao da danas ništa nije bilo.“ Pozdrav za komšije i ovom prilikom bih Vas ljubazno zamolila da se što je pre moguće iselite i da zabetonirate sve stanove iznad mog! :D Hvala unapred!
    2264 Objavio/la D Boyanna
  • Nervozno kopam po torbi, tražim ključeve od vrata u zgradu. Glupi interfon! Dok trčim uz stepenice kreću mi suze na oči! Uzimam ključeve i jedva otključavam ulazna vrata. Bacam torbu, trčim u wc. Ooooolaaaaaakšaaanjeee! Izlazim kao stondirana iz wc-a, češem se po glavi, gledam kakav sam nered napravila po kući. Jedanaest je sati. Zbog veoma malo gužve u gradu stigla sam sasvim opušteno do toaleta. Ne, uopšte mi se nije žurilo. Već je sreda, majku mu, sutra imam veoma važan ispit. Bojana, sedi da učiš! Ne! Prvo moram da se istuširam... Nakon hladnog tuša na vrele julske dane odlučujem da napravim nešto da jedem. Pržim belo meso, pravim salatu, dresing, stavljam sve u činiju, mešam, palim TV i sedam da jedem. Nakon što sam odgledala seriju, puštam muziku i počinjem da sređujem sto kako bih sela da učim. Posle nekog vremena sedam da učim, to izgleda ovako: stavljam sveske ispred sebe, sve olovke koje su mi potrebne, telefon proveravam da vidim da mi neko slučajno nije postavio nešto na timeline na volimo.net, otvaram knjigu i DRRRRRRRRRRR!!!! Ne! Ne! NE! Komšije su ponovo uzele da renoviraju stan koji se naravno nalazi sprat iznad mog! Zaboravih da napomenem da je jul, sredina ispitnog roka. Biti ili ne biti! More ili ne more! Zatvaram oči, pokrivam rukama uši i počinjem da vrištim. Zašto!? Zašto ja!? Nakon par sati vraćam se od kolege kod kog sam se učtivo učepila da učim. Toliko sam umorna da MORAM da legnem da odspavam malo. Stižem kući, na svaki šum se trzam, sve mislim ponovo će početi da buše, ali sve izgleda da je u redu. Konačno ležem i zatvaram oči u 15:40. Nalazim se na livadi i gledam u nebo, noć je. Sve je mirno, zvezde su na broju, razmišljam o prolaznosti života kada odjednom osećam vetar, vidim ogroman NLO kako se spušta uz užasnu buku i otvara vrata da me kidnapuje. Ne mogu da dišem, znojim se... Otvaram oči i postajem svesna da je komšija verovatno odlučio da sve ono što je izbušio sada i USISA! Gledam na sat, da vidim koji sam rezultat postigla, kad ono 16:00 za komšiju! Tako ti i treba Bojana, kad hoćeš da spavaš za vreme kućnog reda! Nakon par sati vraćam se od babe kojoj sam rekla da ću usisati, peglati veš narednih mesec dana i ići u nabavku umesto nje, kako bi me samo malo pustila da odspavam. Ulazim u kuću već na ivici živaca, naelektrisana zbog sinusne funkcije koju nazivam današnjim danom, pozdravljam se sa roditeljima, pitam ih kako je bilo na poslu i sarkastično odgovaram na njihovo: „Ne bi verovala kakav dan.“. Uzimam knjigu i nastavljam gde sam stala. Posle sat vremena počinju da se čuju čudni zvuci iz dela u kome bi trebalo da se nalaze cevi. Krče, zuje, zvižde, bit boksuju u nekom čudnom neodređenom ritmu i time uspevaju da probude komšijinog zmaja. Jel sam rekla zmaja? Mislila sam komšijinog psa koji ima taj dar da podigne celo Banovo Brdo na noge svojim jednim lavežom. Time je probudio celu zgradu, i ljudi počinju da puštaju vodu, da trupkaju po svojim podovima i da se deru jedni na druge. Sabiram, oduzimam, kipim, dolivam, prelivam, vrištim i zaboravljam da napomenem da ja živim na Voždovcu! Već je prošla ponoć i pokušavam da spustim kapke preko svojih potpuno presušilih očnih jabučica, sklapam lap top, sklanjam knjige i uvlačim se u krevet. Nakon jednog mirnog trenutka počinje zemljotres ljudi moji! Zemljotres!! Ne, čekaj, to nije zemljotres... Stavljam ruke na uši, pokušavam da smirim otkucaje srca i razmišljam: „Neka, sačekaću da komšijina veš mašina završi sa centrifugom, pa ću sutra otići na ispit vedra, raspoložena, kao da danas ništa nije bilo.“ Pozdrav za komšije i ovom prilikom bih Vas ljubazno zamolila da se što je pre moguće iselite i da zabetonirate sve stanove iznad mog! :D Hvala unapred!
    Jul 01, 2015 2264
  • 21 Dec 2013
    Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelepog arapskog konja. Bogati Omah želeo je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije hteo da se rastane od konja. Omah je rešio da dođe do konja po svaku cenu, makar i prevarom. Znao je kuda će proći Al-Mamun, pa se prerušio u prosjaka, legao nasred puta i čekao. Al-Mamun je bio čovek mekog srca i, čim ga je video, sjahao je s konja da vidi šta mu je. »Avaj!« zavapio je lažni prosjak. »Danima gladujem i nisam u stanju da hodam.«   Al-Mamun ga je pažljivo popeo na konja i Omah je to smesta iskoristio da krene u galop, dok je kalif trčao, vičući mu da stane. Kada je Omah dovoljno daleko pobegao, zastao je i okrenuo se. »Ukrao si mi konja!« vikao je Al-Mamun. »Moram da te zamolim nešto.« »Šta?« upitao je Omah. »Da nikom ne kažeš kako si došao do konja.« »Zašto?« »Ako se raširi glas o tvojoj prevari, može se desiti da jednog dana niko ne zastane da pomogne nekome ko leži nasred ulice i zaista umire.«
    1101 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelepog arapskog konja. Bogati Omah želeo je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije hteo da se rastane od konja. Omah je rešio da dođe do konja po svaku cenu, makar i prevarom. Znao je kuda će proći Al-Mamun, pa se prerušio u prosjaka, legao nasred puta i čekao. Al-Mamun je bio čovek mekog srca i, čim ga je video, sjahao je s konja da vidi šta mu je. »Avaj!« zavapio je lažni prosjak. »Danima gladujem i nisam u stanju da hodam.«   Al-Mamun ga je pažljivo popeo na konja i Omah je to smesta iskoristio da krene u galop, dok je kalif trčao, vičući mu da stane. Kada je Omah dovoljno daleko pobegao, zastao je i okrenuo se. »Ukrao si mi konja!« vikao je Al-Mamun. »Moram da te zamolim nešto.« »Šta?« upitao je Omah. »Da nikom ne kažeš kako si došao do konja.« »Zašto?« »Ako se raširi glas o tvojoj prevari, može se desiti da jednog dana niko ne zastane da pomogne nekome ko leži nasred ulice i zaista umire.«
    Dec 21, 2013 1101
  • 31 Aug 2015
    Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni a još čudnije kako često baš to malo nedostaje. Ono što nas raduje,uglavnom se nalazi u samom iščekivanju.To su trenuci koji zivot čine toplijim, dušu vesele i ispunjuju srce svakog čoveka. Po tome ih obično i pamtimo. Po nekada te niti nikada ni ne dočekamo. Često se upitam da li se neke stvari možda ne dogode usled ogromne želje, da li jednostavno sagore u plamenu znatiželje?Jedno mi je sasvim izvesno, a to je da su to uglavnom obične i jednostavne stvari. Nečiji mio osmeh, toplina u očima i blaga reč, zaraduju nas toliko da od ispunjenosti imamo osećaj da ćemo dodirnuti nebo. Kao da se ponekada sam Gospod spusti u naše srce, darujući nam radost.Čovekova duša pati i boluje usled nametnutih kriterujuma, koji orobljavaju. Okovi su svuda u prostoru koji nas okružuje a vrlo često ih dobrovoljno stavljamo na sebe. Laž je zamenila istinu, međutim ona nikada ne može biti ništa osim laži , pa čak ni dobar plagijat. Ona jednostavno „šepa“ za istinom i nikada joj čak ni blizu ne prilazi.Jedini problem je u tome da li je prepoznajemo. Da li moramo da je prihvatimo, premda nam je ona uvek (opet lažno) prihvatljivija? Ljudi moji ! Previše je , kako bi se to žargonski reklo“ fola“, mađioničarenja i sitnih iluzija sa kojima se neprekidno susrećemo. To je bujica koja nosi sve pred sobom i koju jedino brana podignuta u ime nekog višeg ideala, iznikla iz dubine našeg bića može zaustaviti, a ta brana je upravo i sama naša volja, naša sloboda izbora. Ovaj hladni rat, koji se vodi u surovoj borbi za rešenjem egzistencijalnih problema prekida se onog trenutka kada sami to poželimo. Kada uvidimo besmisao sve te jurnjave ni za čim, i shvatimo koliko samo gubimo sa svojim prevelikim ambicijama.Koliko ljudi povredimo, bliskih, nepoznatih, vođeni samo jednim ciljom koji se zove – uspeti. A zbog čega? Ne znamo. Ali obično to nije razlog zbog koga odustajemo. Razlog je zgarište u nama samima,praznina koju osećamo i sama savest koja beskompromisno opominje i zahteva.Čežnja nas ponovo vraća da se osetimo ljudima. Žal za nekim prošlim danima kada smo se radovali ,voleli i bili ispunjeni. Sve se to tada petvara u jedan bolni vapaj, vapaj koji oporavlja. To je krik za životom, kakav nam je u biti dat gde celokupna naša ličnost dolazi do izražaja i moli za samo jedno a to je, ljubav. To je kap koja nikada ne preliva čašu. To je pozadina svih lepih gestova i uteha svih patnji i bola, mrva sreće koja je u stanju da apsorbuje more tuge, zrno soli koje daje ukus životu. To je najveća „sitnica“ zbog koje vredi živeti.Ona nam daje silu da radujemo druge jer kako kaže Didro „Najsrećniji je onaj čovek koji je učinio srećnima najviše drugih ljudi“.Daje nam osećaj da znamo kada smo potrebni našem prijatelju samo da bismo ga saslušali, obodrili. Ona je naša učiteljica,naš preobražaj.Ona se raduje u nama za svaku sitnicu i slavi je svojim vedrim osmehom.Daje nam da osetimo punoću života, kroz te trenutke i sitnice od kojih je satkan. Ipak ,mišljenja sam , da je vrlo često,i nemoguće da nam se do detalja ispuni sve ono što očekujemo.Prvo što smo u svojim zahtevima često iracionalni, a drugo što verovatno mnogo toga što želimo često ni za nas same nije dobro. Mnogo je stvari koje ne zavise isključivo od nas.Ali naravno , čoveku uvek preostaje da se nada i veruje, jer kako bi to rekao Đorđe Balašević „ ... Neko to odgore vidi sve“.Ono što je definitivno na nama je da bessebično treba sebe da dajemo drugima i da ih radujemo a za nas će se već pobrinuti neko drugi.Osmeh i lepa reč zaista nekome mogu spasti život , zato ne gubimo vreme.  
    1843 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni a još čudnije kako često baš to malo nedostaje. Ono što nas raduje,uglavnom se nalazi u samom iščekivanju.To su trenuci koji zivot čine toplijim, dušu vesele i ispunjuju srce svakog čoveka. Po tome ih obično i pamtimo. Po nekada te niti nikada ni ne dočekamo. Često se upitam da li se neke stvari možda ne dogode usled ogromne želje, da li jednostavno sagore u plamenu znatiželje?Jedno mi je sasvim izvesno, a to je da su to uglavnom obične i jednostavne stvari. Nečiji mio osmeh, toplina u očima i blaga reč, zaraduju nas toliko da od ispunjenosti imamo osećaj da ćemo dodirnuti nebo. Kao da se ponekada sam Gospod spusti u naše srce, darujući nam radost.Čovekova duša pati i boluje usled nametnutih kriterujuma, koji orobljavaju. Okovi su svuda u prostoru koji nas okružuje a vrlo često ih dobrovoljno stavljamo na sebe. Laž je zamenila istinu, međutim ona nikada ne može biti ništa osim laži , pa čak ni dobar plagijat. Ona jednostavno „šepa“ za istinom i nikada joj čak ni blizu ne prilazi.Jedini problem je u tome da li je prepoznajemo. Da li moramo da je prihvatimo, premda nam je ona uvek (opet lažno) prihvatljivija? Ljudi moji ! Previše je , kako bi se to žargonski reklo“ fola“, mađioničarenja i sitnih iluzija sa kojima se neprekidno susrećemo. To je bujica koja nosi sve pred sobom i koju jedino brana podignuta u ime nekog višeg ideala, iznikla iz dubine našeg bića može zaustaviti, a ta brana je upravo i sama naša volja, naša sloboda izbora. Ovaj hladni rat, koji se vodi u surovoj borbi za rešenjem egzistencijalnih problema prekida se onog trenutka kada sami to poželimo. Kada uvidimo besmisao sve te jurnjave ni za čim, i shvatimo koliko samo gubimo sa svojim prevelikim ambicijama.Koliko ljudi povredimo, bliskih, nepoznatih, vođeni samo jednim ciljom koji se zove – uspeti. A zbog čega? Ne znamo. Ali obično to nije razlog zbog koga odustajemo. Razlog je zgarište u nama samima,praznina koju osećamo i sama savest koja beskompromisno opominje i zahteva.Čežnja nas ponovo vraća da se osetimo ljudima. Žal za nekim prošlim danima kada smo se radovali ,voleli i bili ispunjeni. Sve se to tada petvara u jedan bolni vapaj, vapaj koji oporavlja. To je krik za životom, kakav nam je u biti dat gde celokupna naša ličnost dolazi do izražaja i moli za samo jedno a to je, ljubav. To je kap koja nikada ne preliva čašu. To je pozadina svih lepih gestova i uteha svih patnji i bola, mrva sreće koja je u stanju da apsorbuje more tuge, zrno soli koje daje ukus životu. To je najveća „sitnica“ zbog koje vredi živeti.Ona nam daje silu da radujemo druge jer kako kaže Didro „Najsrećniji je onaj čovek koji je učinio srećnima najviše drugih ljudi“.Daje nam osećaj da znamo kada smo potrebni našem prijatelju samo da bismo ga saslušali, obodrili. Ona je naša učiteljica,naš preobražaj.Ona se raduje u nama za svaku sitnicu i slavi je svojim vedrim osmehom.Daje nam da osetimo punoću života, kroz te trenutke i sitnice od kojih je satkan. Ipak ,mišljenja sam , da je vrlo često,i nemoguće da nam se do detalja ispuni sve ono što očekujemo.Prvo što smo u svojim zahtevima često iracionalni, a drugo što verovatno mnogo toga što želimo često ni za nas same nije dobro. Mnogo je stvari koje ne zavise isključivo od nas.Ali naravno , čoveku uvek preostaje da se nada i veruje, jer kako bi to rekao Đorđe Balašević „ ... Neko to odgore vidi sve“.Ono što je definitivno na nama je da bessebično treba sebe da dajemo drugima i da ih radujemo a za nas će se već pobrinuti neko drugi.Osmeh i lepa reč zaista nekome mogu spasti život , zato ne gubimo vreme.  
    Aug 31, 2015 1843
  • 24 Dec 2013
    Moj današnji gost i veliki prijatelj Mikele iliti Brigator po prirodi =============================================       Ne znam kako stvar stoji kod vas ali moje brige su se ukopale i razbaškarile u meni i na pamet im na pada da menjaju mesto, sredinu, okolinu u kojoj se nalaze a kamo li da prelaze i odlaze u nepoznata područja i predele. Doduše, ni ja ne bih imao srca da ih prebacujem ikome! I uzaludno je, svoje brige ne možeš prebaciti nikome, tvoje su i tačka! Stvar s brigama, možemo ih zvati i nevoljama, udesima, sranjima...nije ni malo jednostavna, dapače! Uzmem jednu, mislim brigu, s gomile i počnem da je rešavam k'o ukrštene reči, prizivam u pamet sve što bi mi pomoglo da brigu odstranim ili joj bar otupim oštricu, kad eto ti njoj u pomoć stiže druga ili peta, sedma, dvadeseprva... briga, svežu se, uzmu pod ruku i počnu da mi se smeju u lice. Gordijev čvor je little cat spram udruženih briga koje su uglavnom nečim vezane jedna za drugu. A njihovo pojavljivanje! Učini mi se da su na dan dva, k'o gumicom obrisane, nestale moje, one najkrupnije, brige, osmeh počne da mi se pojavljuje na licu, počnem da dobijam normalnonaturalni mentalnofizički tonus, kad ‘oćeš! Na moja mentalnopsihička vrata, bez kucanja uleti nova, do tad neviđena briga! Izljubi se drugima, načine joj mesto, ona se raspištolji ali posle kratke akomodacije počne da me davi, guši, zavrće jaja! Već sam oguglao i kako tako se snalazim s brigama vezanim za redovno plaćanje računa, iako nas, moju porodicu, to spušta na nivo vegetiranja, postoje brige koje se ni po cenu totalnog tjelesnog asketizma, ne daju odstraniti ili makar ublažiti. Dolazak, nailazak briga je nekako skokovit, dolaze na kvarnjaka, prvo jedna a onda kao karike na lancu, stanu da se nadovezuju jedna na drugu unedogled! Postoji ona narodna: Nijedna nevolja/briga nikad ne ide sama! Živa istina! I sami ste svedoci toga. Nemam samo ja monopol na brige, svi koliko nas ima, krcati smo brigama. Uglavnom sličnim ali i tu ima varijeteta. Reče li ono Lav iz Jasne Poljane: Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je nasvoj način. Postoje naturalno i zgubidani, mnogi firmirani kao pisci, koji štampaju i izdaju knjige tipa: Kako prevazići brige i život učiniti srećnijim i taka na tamo. Jebem im sve po spisku, ja ovako miran i staložen i nevulgaran! Kako bre da prevaziđeš brigu kad ti majka, otac, brat, sestra, dete (nedajbože!), najbolji prijatelj....na tvoje oči umire od raka! I kako da onda život učiniš srećnijim! Ukucajte u Google briga i dobićete enorman broj, što knjiga, što saveta iz raznoraznih proseravajućih papirnih glasila! Ukucao da proverim i o'ma zbris'o, ne otvarajući ni jednu jedinu stranu tih bljuvotina! Nije ni malo teško pogoditi šta knjige i saveti u njima sadrže i nude: Pešačite po svežem vazduhu, vozite bicikl, plivajte, protegnite se u krevetu pre nego ustanete, pijte pet litara vode na dan, naučite da pravilno dišete... Jes', kako ne, brige će netragom nestati a vi ćete pucati od sreće! Pešačim ja svojim okoštalim kolenima, boli ali idemo dalje, vozim, vozio sam bicikl dok se moglo, plivao letos k'o sumanut, žena mi rekla: Nikad te nisam videla da toliko vremena provodiš u vodi, teglim se u krevetu pre ustajanja kao moja Chiara, vodu pijem, ne pet litara nego bunar popijem preko dana, dišem, kako ja to nazivam, budistički, to me između ostalog održalo u životu kad me strefio infarkt i šta! Disao ne disao, pešačio ne pešačio, plivao....i sve ostalo ali brige ni makac! Ankerisane u meni ne pokazuju ni malo volje za saradnjom. Da se ne lažemo i da ne crnim previše, dešavalo se, retko, u tragovima, što bi rekli hemičari, da neku brigu uspem da očistim, izbrišem, da nestane za uvek ali kao po pravilu, pojavljivala se nova briga, pa se na nju nadovezivala druga, treća... Brige se ne mogu rangirati, ono, manja briga, veća briga. Sve brige imaju svoju težinu koja vam ne da oka da sklopite, nervi vam pucaju kao strune na vilonini! I ne mogu ih rešavati jednu po jednu, sve su tu u svakom trenutku. Ima, kako već napisah i nerešivih briga. Davno rekoh da više ne živim od danas do sutra nego od danas do danas a sada sam već u situaciji da živim od minuta do minuta. Ne služi mi glava samo za frizuru ili u ove zimske dane, nošenje vunene kape, ne, ustanem i uz kafu počnem da dumam šta mi je prvo činiti. Ređam u glavi, pravim spisak, prvvo ovo, pa ono a onda...ne, ne, prvo ovo, onda moram ono, ne, ne...Ponekad mi se učini da počinjem da ludim! Kako god okrenem, brige poređati po nekakvom prioritetu ne mogu. Čašu meda još niko ne popi da je čašom žuči ne zagrči, napisa Njegoš a ja od meda ne videh ni zeru, žuč sestro, brate, sav sam pekriven gorkozelenom žuči, oči mi se ne vide! Znam ja, znate i vi, čuli ste izreku: Udri brigu na veselje. Ja sam više za to da udarim brigu, udarim je iz sve snage, prebijem je, ubijem od batina, tako da završi na traumatologiji e onda bih mogao da se veselim. Kako stvari stoje, mrka kapa. Nit' možeš brigu udariti, stoji postojano kano klisurine, a i da možeš, o'ma je smenjuju, na njeno mesto dolaze dve, tri...koje si udarajući prvu, smetnuo s uma. Kako god okreneš u vrzinom si kolu i mo'š davat i kesu groševa, iz kola briga nema izlaza! Pozdravljam vas s porukom: Družite se sa svojim brigama, možda se neka i odobrovolji i reši da vas napusti. Ja to pokušavam već neko vreme, o rezultatima ne bih sada, ostaviću ih za neko drugo pisanije.    
    2155 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moj današnji gost i veliki prijatelj Mikele iliti Brigator po prirodi =============================================       Ne znam kako stvar stoji kod vas ali moje brige su se ukopale i razbaškarile u meni i na pamet im na pada da menjaju mesto, sredinu, okolinu u kojoj se nalaze a kamo li da prelaze i odlaze u nepoznata područja i predele. Doduše, ni ja ne bih imao srca da ih prebacujem ikome! I uzaludno je, svoje brige ne možeš prebaciti nikome, tvoje su i tačka! Stvar s brigama, možemo ih zvati i nevoljama, udesima, sranjima...nije ni malo jednostavna, dapače! Uzmem jednu, mislim brigu, s gomile i počnem da je rešavam k'o ukrštene reči, prizivam u pamet sve što bi mi pomoglo da brigu odstranim ili joj bar otupim oštricu, kad eto ti njoj u pomoć stiže druga ili peta, sedma, dvadeseprva... briga, svežu se, uzmu pod ruku i počnu da mi se smeju u lice. Gordijev čvor je little cat spram udruženih briga koje su uglavnom nečim vezane jedna za drugu. A njihovo pojavljivanje! Učini mi se da su na dan dva, k'o gumicom obrisane, nestale moje, one najkrupnije, brige, osmeh počne da mi se pojavljuje na licu, počnem da dobijam normalnonaturalni mentalnofizički tonus, kad ‘oćeš! Na moja mentalnopsihička vrata, bez kucanja uleti nova, do tad neviđena briga! Izljubi se drugima, načine joj mesto, ona se raspištolji ali posle kratke akomodacije počne da me davi, guši, zavrće jaja! Već sam oguglao i kako tako se snalazim s brigama vezanim za redovno plaćanje računa, iako nas, moju porodicu, to spušta na nivo vegetiranja, postoje brige koje se ni po cenu totalnog tjelesnog asketizma, ne daju odstraniti ili makar ublažiti. Dolazak, nailazak briga je nekako skokovit, dolaze na kvarnjaka, prvo jedna a onda kao karike na lancu, stanu da se nadovezuju jedna na drugu unedogled! Postoji ona narodna: Nijedna nevolja/briga nikad ne ide sama! Živa istina! I sami ste svedoci toga. Nemam samo ja monopol na brige, svi koliko nas ima, krcati smo brigama. Uglavnom sličnim ali i tu ima varijeteta. Reče li ono Lav iz Jasne Poljane: Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je nasvoj način. Postoje naturalno i zgubidani, mnogi firmirani kao pisci, koji štampaju i izdaju knjige tipa: Kako prevazići brige i život učiniti srećnijim i taka na tamo. Jebem im sve po spisku, ja ovako miran i staložen i nevulgaran! Kako bre da prevaziđeš brigu kad ti majka, otac, brat, sestra, dete (nedajbože!), najbolji prijatelj....na tvoje oči umire od raka! I kako da onda život učiniš srećnijim! Ukucajte u Google briga i dobićete enorman broj, što knjiga, što saveta iz raznoraznih proseravajućih papirnih glasila! Ukucao da proverim i o'ma zbris'o, ne otvarajući ni jednu jedinu stranu tih bljuvotina! Nije ni malo teško pogoditi šta knjige i saveti u njima sadrže i nude: Pešačite po svežem vazduhu, vozite bicikl, plivajte, protegnite se u krevetu pre nego ustanete, pijte pet litara vode na dan, naučite da pravilno dišete... Jes', kako ne, brige će netragom nestati a vi ćete pucati od sreće! Pešačim ja svojim okoštalim kolenima, boli ali idemo dalje, vozim, vozio sam bicikl dok se moglo, plivao letos k'o sumanut, žena mi rekla: Nikad te nisam videla da toliko vremena provodiš u vodi, teglim se u krevetu pre ustajanja kao moja Chiara, vodu pijem, ne pet litara nego bunar popijem preko dana, dišem, kako ja to nazivam, budistički, to me između ostalog održalo u životu kad me strefio infarkt i šta! Disao ne disao, pešačio ne pešačio, plivao....i sve ostalo ali brige ni makac! Ankerisane u meni ne pokazuju ni malo volje za saradnjom. Da se ne lažemo i da ne crnim previše, dešavalo se, retko, u tragovima, što bi rekli hemičari, da neku brigu uspem da očistim, izbrišem, da nestane za uvek ali kao po pravilu, pojavljivala se nova briga, pa se na nju nadovezivala druga, treća... Brige se ne mogu rangirati, ono, manja briga, veća briga. Sve brige imaju svoju težinu koja vam ne da oka da sklopite, nervi vam pucaju kao strune na vilonini! I ne mogu ih rešavati jednu po jednu, sve su tu u svakom trenutku. Ima, kako već napisah i nerešivih briga. Davno rekoh da više ne živim od danas do sutra nego od danas do danas a sada sam već u situaciji da živim od minuta do minuta. Ne služi mi glava samo za frizuru ili u ove zimske dane, nošenje vunene kape, ne, ustanem i uz kafu počnem da dumam šta mi je prvo činiti. Ređam u glavi, pravim spisak, prvvo ovo, pa ono a onda...ne, ne, prvo ovo, onda moram ono, ne, ne...Ponekad mi se učini da počinjem da ludim! Kako god okrenem, brige poređati po nekakvom prioritetu ne mogu. Čašu meda još niko ne popi da je čašom žuči ne zagrči, napisa Njegoš a ja od meda ne videh ni zeru, žuč sestro, brate, sav sam pekriven gorkozelenom žuči, oči mi se ne vide! Znam ja, znate i vi, čuli ste izreku: Udri brigu na veselje. Ja sam više za to da udarim brigu, udarim je iz sve snage, prebijem je, ubijem od batina, tako da završi na traumatologiji e onda bih mogao da se veselim. Kako stvari stoje, mrka kapa. Nit' možeš brigu udariti, stoji postojano kano klisurine, a i da možeš, o'ma je smenjuju, na njeno mesto dolaze dve, tri...koje si udarajući prvu, smetnuo s uma. Kako god okreneš u vrzinom si kolu i mo'š davat i kesu groševa, iz kola briga nema izlaza! Pozdravljam vas s porukom: Družite se sa svojim brigama, možda se neka i odobrovolji i reši da vas napusti. Ja to pokušavam već neko vreme, o rezultatima ne bih sada, ostaviću ih za neko drugo pisanije.    
    Dec 24, 2013 2155
  • 25 Dec 2013
      Prenosim tekst kolege Blogera Hansel.Divna akcija, a eto i nekošta vas ništa, osim jednog klika i lepe reči!!Tako da sad nema izgovora da ne učestvujete i date doprinos za fond za lečenje dece od bolesti raka.     Pokrenuta je akcija gde uz malo truda može mnogo da se pomogne. www.scientificallyprovenfacts.com/ljubav-leci.html (Na sajtu donatora je samo ovaj link: https://apps.facebook.com/ljubav-leci/, a oba zahtevaju logovanje na FB, samo da obavestim -- ja proveravao autentičnost akcije, za svaki slučaj.)   Treba sa svog FB profila upisati, kako kažu, lepu reč, novogodišnju želju ili bilo kakve reči podrške koje prenose optimizam i pozitivnu energiju. Znači, ne ocenjuje se kvalitet. Bitna je dobra volja.A ono što je najvažnije, unos svakog korisnika na Fejsbuku ujedno predstavlja i NIS-ovu donaciju od 30 dinara samoj akciji.Kako akcija podrazumeva SVE koji imaju FB nalog, ma gde živeli i ma kojim jezikom govorili, sjajna stvar bi bila da se proširi i van granica Srbije.Trideset dinara nije velika para, ali ako se potrudimo da pristigne dovoljan broj učesnika, mogu se sakupiti ozbiljne pare za, kako kažu, poboljšanje uslova rada institucija u kojima se leče deca obolela od raka u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Akcija traje samo do 7. januara.Dakle, koliko je važno da se upišemo, još važnije je da što pre proširimo obaveštenje o akciji i navedemo što više njih da učine isto, i da šire dalje.;)Ajd sad da vidimo koliko nam je stvarno stalo...   I ja da dodam predlog -- ako niste podigli onih oko 350 dinara dividenti od besplatnih akcija koje imate (ako ih niste prodali), slučajno od NIS-a, ako vas je mrzelo da idete po taj mali novac u poštu (tamo su nam otvorili račune a da to nismo ni znali, bez obzira što smo prijavili račune kod banaka pri prijavljivanju za upis besplatnih akcija), možete ga podići (dovoljno je da ponesete ličnu kartu) i uplatiti nekome kome mnogo treba. Oko šest miliona evra je zbir svih tih malih iznosa od oko tri evra... Mnoga deca, mnoge porodice bi s tim novcem dobili nadu i -- ostvarenje nade.  
    4686 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Prenosim tekst kolege Blogera Hansel.Divna akcija, a eto i nekošta vas ništa, osim jednog klika i lepe reči!!Tako da sad nema izgovora da ne učestvujete i date doprinos za fond za lečenje dece od bolesti raka.     Pokrenuta je akcija gde uz malo truda može mnogo da se pomogne. www.scientificallyprovenfacts.com/ljubav-leci.html (Na sajtu donatora je samo ovaj link: https://apps.facebook.com/ljubav-leci/, a oba zahtevaju logovanje na FB, samo da obavestim -- ja proveravao autentičnost akcije, za svaki slučaj.)   Treba sa svog FB profila upisati, kako kažu, lepu reč, novogodišnju želju ili bilo kakve reči podrške koje prenose optimizam i pozitivnu energiju. Znači, ne ocenjuje se kvalitet. Bitna je dobra volja.A ono što je najvažnije, unos svakog korisnika na Fejsbuku ujedno predstavlja i NIS-ovu donaciju od 30 dinara samoj akciji.Kako akcija podrazumeva SVE koji imaju FB nalog, ma gde živeli i ma kojim jezikom govorili, sjajna stvar bi bila da se proširi i van granica Srbije.Trideset dinara nije velika para, ali ako se potrudimo da pristigne dovoljan broj učesnika, mogu se sakupiti ozbiljne pare za, kako kažu, poboljšanje uslova rada institucija u kojima se leče deca obolela od raka u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Akcija traje samo do 7. januara.Dakle, koliko je važno da se upišemo, još važnije je da što pre proširimo obaveštenje o akciji i navedemo što više njih da učine isto, i da šire dalje.;)Ajd sad da vidimo koliko nam je stvarno stalo...   I ja da dodam predlog -- ako niste podigli onih oko 350 dinara dividenti od besplatnih akcija koje imate (ako ih niste prodali), slučajno od NIS-a, ako vas je mrzelo da idete po taj mali novac u poštu (tamo su nam otvorili račune a da to nismo ni znali, bez obzira što smo prijavili račune kod banaka pri prijavljivanju za upis besplatnih akcija), možete ga podići (dovoljno je da ponesete ličnu kartu) i uplatiti nekome kome mnogo treba. Oko šest miliona evra je zbir svih tih malih iznosa od oko tri evra... Mnoga deca, mnoge porodice bi s tim novcem dobili nadu i -- ostvarenje nade.  
    Dec 25, 2013 4686
  • 03 Nov 2015
    Šta?!Kako?!Kad?!Gde?!Rečenica ..MI SE VOLIMO...koliko je potrebno vremena u jednoj emotivnoj vezi da se dodje do tog stadijuma da se kaže i pomisli  MI SE VOLIMO. Koliko je potrebno nasim dragim "balkanicima" da priznaju to, da istina je MI SE VOLIMO. Koliko puta ako kažete drage moje, svom dragom VOLIM TE, ne dobijete isti odgovor, već tri slova....mhm. I na koji način onda MI SE VOLIMO?!Za mene je uzvišena i savršena ljubav kad se MI VOLIMO. Moj dragi zaista na sve moguće načine dokazuje da se MI VOLIMO, i ja to obožavam kod njega. Drži me kao malu princezu, njegovu devojčicu, ali zašto je teško izgovoriti te dve čarobne reči, jel ja mnogo tražim?! Ja samo tražim da mi jasno i glasno kaže, da draga moja... MI SE VOLIMO. MI VOLIMO iste stvari, imamo ista interesovanja, delimo slična mišljenja i ja znam da SE MI VOLIMO. Ali ja sam mala devojčica koja želi i traži stalan dokaz ljubavi da bi shvatila to da MI SE VOLIMO zaista monogo. Kad je ta ljubav počela to samo nas dvoje znamo, ali isto tako znamo da MI SE VOLIMO i volećemo se ceo život. Ljubi te i voli tvoj....
    1577 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Šta?!Kako?!Kad?!Gde?!Rečenica ..MI SE VOLIMO...koliko je potrebno vremena u jednoj emotivnoj vezi da se dodje do tog stadijuma da se kaže i pomisli  MI SE VOLIMO. Koliko je potrebno nasim dragim "balkanicima" da priznaju to, da istina je MI SE VOLIMO. Koliko puta ako kažete drage moje, svom dragom VOLIM TE, ne dobijete isti odgovor, već tri slova....mhm. I na koji način onda MI SE VOLIMO?!Za mene je uzvišena i savršena ljubav kad se MI VOLIMO. Moj dragi zaista na sve moguće načine dokazuje da se MI VOLIMO, i ja to obožavam kod njega. Drži me kao malu princezu, njegovu devojčicu, ali zašto je teško izgovoriti te dve čarobne reči, jel ja mnogo tražim?! Ja samo tražim da mi jasno i glasno kaže, da draga moja... MI SE VOLIMO. MI VOLIMO iste stvari, imamo ista interesovanja, delimo slična mišljenja i ja znam da SE MI VOLIMO. Ali ja sam mala devojčica koja želi i traži stalan dokaz ljubavi da bi shvatila to da MI SE VOLIMO zaista monogo. Kad je ta ljubav počela to samo nas dvoje znamo, ali isto tako znamo da MI SE VOLIMO i volećemo se ceo život. Ljubi te i voli tvoj....
    Nov 03, 2015 1577
  • 29 Dec 2013
      Jahaše jednom jedan Car na čelu svoje ogromne vojske sve do kraja Sveta. Kad tamo a ono Tamni Vilajet! Velika okovana vrata behu crvene boje (moj sin ih je video u toj boji). Šekspir još ne beše u planu da se rodi ali i Car i doglavnici njegovi i sva vojska ostala, behu u dilemi: Ući ili ne ući! Rasprava se otegnu na dva dana i bi doneta odluka, ko želi neka uđe, ko ne želi neka ne ulazi. Nije baš kao Solomonova ali joj se ne može spočitati nedemokratčnost. Skoro polovina doglavnika i vojske odluči da uđe u Tamni Vilajet. O tome da li je Car ušao u Tamni Vilajet, podaci su se izgubili u vihorovima Istorije. Potraja to nekoliko dana, Ostatak doglavnika i vojske se ulogorio ispred Tamnog Vilajeta, jeli su, pili ali su neprekidno bacali pogled na ulaz u Tamni Vilajet. Petog ili šestog dana, počeše da izlaze oni koji behu ušli u Tamni Vilajet. Oni koji ostadoše napolje, okupljahu se oko njih i zabezeknuto ih gledahu! Svi koji izlažahu iz Tamnog Vilajeta, bejahu raščupani, bosi, krvavi, dronjci visahu s njih. Ni traga ne beše od svile i kadife, sjajnih oklopa, dijamantima optočenog oružja, nigde rasnih konja...Na silna pitanja, izašavši mučahu, gledajući da se što više udalje od crvenih vrata Tamnog Vilajeta!  Onda Car (evo ga pojavio se!) naredi da ih okupaju i obuku kako dolikuje pa da se krene nazad u njegovo Carstvo. U povratku, kad malo dođoše sebi, neki stresavši se, kroz zube promrljahu: Servia!
    2088 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Jahaše jednom jedan Car na čelu svoje ogromne vojske sve do kraja Sveta. Kad tamo a ono Tamni Vilajet! Velika okovana vrata behu crvene boje (moj sin ih je video u toj boji). Šekspir još ne beše u planu da se rodi ali i Car i doglavnici njegovi i sva vojska ostala, behu u dilemi: Ući ili ne ući! Rasprava se otegnu na dva dana i bi doneta odluka, ko želi neka uđe, ko ne želi neka ne ulazi. Nije baš kao Solomonova ali joj se ne može spočitati nedemokratčnost. Skoro polovina doglavnika i vojske odluči da uđe u Tamni Vilajet. O tome da li je Car ušao u Tamni Vilajet, podaci su se izgubili u vihorovima Istorije. Potraja to nekoliko dana, Ostatak doglavnika i vojske se ulogorio ispred Tamnog Vilajeta, jeli su, pili ali su neprekidno bacali pogled na ulaz u Tamni Vilajet. Petog ili šestog dana, počeše da izlaze oni koji behu ušli u Tamni Vilajet. Oni koji ostadoše napolje, okupljahu se oko njih i zabezeknuto ih gledahu! Svi koji izlažahu iz Tamnog Vilajeta, bejahu raščupani, bosi, krvavi, dronjci visahu s njih. Ni traga ne beše od svile i kadife, sjajnih oklopa, dijamantima optočenog oružja, nigde rasnih konja...Na silna pitanja, izašavši mučahu, gledajući da se što više udalje od crvenih vrata Tamnog Vilajeta!  Onda Car (evo ga pojavio se!) naredi da ih okupaju i obuku kako dolikuje pa da se krene nazad u njegovo Carstvo. U povratku, kad malo dođoše sebi, neki stresavši se, kroz zube promrljahu: Servia!
    Dec 29, 2013 2088
  • 12 Nov 2015
    Verom je moguće doći do željenog cilja, ne samo u duhovnom nego i u materijalnom smislu, no potrebna su vam dva osnovna faktora: jasan cilj i bezuslovno verovanje u njega. Kada u nešto verujemo svim srcem raste naša svest o tome što tražimo pa u svoj život privlačimo ono što je u skladu s našim uverenjem. Dakle, ako verujete kako vas niko ne voli misli će privući takve situacije. No odlučite li već danas odabrati uverenje da uvek imate sreće i izvlačite najbolje od života to će vam se i događati. Ljudski um privlači vibracije. Sistem koji verovanjem podstiče misli sličan je radarskim talasima i radijacijskim talasima koji prolaze kroz materiju. Ljudski um stalno privlači vibracije koje su u skladu s njegovim glavnim mislima pa ćete u stvarnosti videti upravo ono u što verujete, bio to susret dragog prijatelja ili primanje poklona. Ne dopustite da vas obeshrabre. Kada poverujete da je neko stajalište pozitivno i jako, činiće vam se kao da gospodarite okolnostima koje vas okružuju i utičete na to da rade za vas, a ne protiv vas. Ne dopustite da vas obeshrabre oni bez vere.
    1148 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Verom je moguće doći do željenog cilja, ne samo u duhovnom nego i u materijalnom smislu, no potrebna su vam dva osnovna faktora: jasan cilj i bezuslovno verovanje u njega. Kada u nešto verujemo svim srcem raste naša svest o tome što tražimo pa u svoj život privlačimo ono što je u skladu s našim uverenjem. Dakle, ako verujete kako vas niko ne voli misli će privući takve situacije. No odlučite li već danas odabrati uverenje da uvek imate sreće i izvlačite najbolje od života to će vam se i događati. Ljudski um privlači vibracije. Sistem koji verovanjem podstiče misli sličan je radarskim talasima i radijacijskim talasima koji prolaze kroz materiju. Ljudski um stalno privlači vibracije koje su u skladu s njegovim glavnim mislima pa ćete u stvarnosti videti upravo ono u što verujete, bio to susret dragog prijatelja ili primanje poklona. Ne dopustite da vas obeshrabre. Kada poverujete da je neko stajalište pozitivno i jako, činiće vam se kao da gospodarite okolnostima koje vas okružuju i utičete na to da rade za vas, a ne protiv vas. Ne dopustite da vas obeshrabre oni bez vere.
    Nov 12, 2015 1148
  • 30 Dec 2013
      Edit  Ovo je drugi deo vezan za moj prvi blog koji možete takodje ovde pronaći na listi blogova pod naslovom Kako započeti proces iseljenja na Novi Zeland   Kakva dokumenta su vam potrebna uz aplikaciju za useljenje na Novi Zeland   Podatke sam dobila od Imigracionog biroa na Novom Zelandu.Pre nego što pošaljete dokumenta ipak joč jednom proverite sa Ambasadom u Londonu)oni primaju aplikacije iz Srbije,jer se u medjuvremenu možda nešto promenilo.Koja dokumenta treba pripremitiKada   podnosite svoju aplikaciju ona mora biti podržana dokazima o vašem zdravstveno stanju i o vašem karakteru.Kada da počnete da sakupljate dokumenta?Može potrajati nekoliko nedelja ili čak nekoliko  meseci, dok sakupite dokumenta koja su vam potrebna,tako da ako ste odlučili da aplicirate,počnite da ih sakupljate što pre.Vodite pri tom računa da neka  dokumenta imaju odredjeni rok trajanja .Tako na primer  Uverenje iz policije da niste osudjivani i da se protiv vas  ne vodi nikakav krivični postupak, ne može biti starije od 6 meseci .računa se od datuma kad ste podneli aplikaciju.Certifikat o zdravstvenom stanju,koji sadrži sistematski pregled i Rentgenske snimke ne sme biti stariji od 3 meseca., Računa se na datum podnošenja aplikacije.Policijska potvrda (Potvrda o dobrom vladanju)Da bi  ste dokazali da ste dobrog karaktera i vi i oni koji vas prate na tom putovanju,traži se da podnesete Potvrdu  iz Policije  (Police Certificate),i to u slučaju da aplicirate za useljenje,radnu dozvolu, turistički ili želite da studirate  u periodu koji će biti duži od  2 godine.DakleSvi apliaknti koji su 17 godina i stariji,a apliciraju za Vizu za rad,studiranje koje važe duže od dve godienmoraju podneti* Potvrdu Policije iz zemlje čiji su državljani* Ptvdu policije iz zemlje u kojoj su boravili5godina ili duže posle svoje 17te godine  života.Najverovatnije se za ove potvrde plaća taksa u zemlji gde živite.Raspitajte se da li tu potvrdu možete izvadiiti lično.Neke zemlje ove potvrde na zahtev aplikanta šalju samo direktno Imigraciji Novi Zeland.U tom slučaju rezervišite tri meseca i za to.Kako dobaviti Potvrde o zdravstvenom stanju i X Ray, rentgenske snimkeDa bi ste dokazali da ste vi i porodica koja sa vama dolazi zdravi,svaki od vas mora se podvrgnuti sitematskom pregledu, koji podrazumeva i rentgenske snimke.Ukoliko planirate da na Novom Zelandu boravite manje od 6 meseci ovaj dokument vam nije potrebanćPostoji lista zemalja z koju se i u ovom slučaju traže certifikati.Deca do 11 godina starosti i trudnice nemaju obavezu rentgenskih snimaka ali još uvek im je potrebna potvrda o zdravlju.Za boravak duži od 6 meseci ali kraći od godinu danaMorate imati kompletan Sistematski pregled i   Rentgenske Snimke.Ove potvrde ne smeju  biti starije od tri meseca na datum podnošenja aplikacijeU Srbiji ,tj u Beogradu Novozelandska Imigracija je odredila nekoliko registrovanih klinika koje mogu da vam  izdaju ove certifikate.Za tačne adrese obratite se Novozelandskoj Ambasadi u Londonu:.Ove Cerifikate morate platitiNaravno za apliciranje su vam potrebni formulari. Kako se useljeničke vize izdaju onima koji imaju dovoljan broj bodova  predlažem da proverite koliki broj bodova možete sakupiti.To možete uraditi  ovde: https://www.immigration.govt.nz/pointsindicator/.Za svaku kategoriju prilažete i potvrdu uz aplikaciju.Npr radno iskustvo,obrazovanje itd.Postavljam adresu i  kontakt detalje Novozelandske Ambasade u Londonu koja je zadužena za rad na aplikacijama za useljeničke vize iz Srbije.Još samo da napomenem da je svaćija situacija razlićita,npr.da li tražite samo useljenje ili imate već ponudu za posao i sl.Tako da se dodatno raspitajte.mnogo toga je pristupačno na sajtu Imigracije NZ: http://www.immigration.govt.nzMislim da je suvišno da napominjem  da morate imati bar solidno znanje(razumevanje) Engleskog jezika.Adresa i kontakt detalji Novozelandske Ambasade u Londonu Branch Details Office: LONDON Website: http://www.ttsnzvisa.com Email: ttslondonnz@ttepl.com Postal Address: Visa Application CentreBurwood House14-16 Caxton StreetLondonSW1H 0QYUNITED KINGDOM Phone: +44 203 582 7499 Office Hours: Monday to Friday 9.00am to 4.00pm    Payment Methods Personal Cheque NO Bank Cheque/Draft NO Money Order NO Cash NO Other Please refer towww.ttsnzvisa.com for payment methods.   Ukoliko vam ikako  mogu pomoći, molim vas obraćajte se samo konkretnim pitanjima u vezi vaše  situacije i to samo onda kada odgovor niste uspeli da nadjete u informacijama i linkovima koje sam već ostavila .Registrujte se na www.volimo.net.au i pošaljite mi odatle privatnu poruku.Jos samo da napomenem da ovo radim čisto volontersk, da  ne pomislite da želim da zaradim  na tome.
    8652 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Edit  Ovo je drugi deo vezan za moj prvi blog koji možete takodje ovde pronaći na listi blogova pod naslovom Kako započeti proces iseljenja na Novi Zeland   Kakva dokumenta su vam potrebna uz aplikaciju za useljenje na Novi Zeland   Podatke sam dobila od Imigracionog biroa na Novom Zelandu.Pre nego što pošaljete dokumenta ipak joč jednom proverite sa Ambasadom u Londonu)oni primaju aplikacije iz Srbije,jer se u medjuvremenu možda nešto promenilo.Koja dokumenta treba pripremitiKada   podnosite svoju aplikaciju ona mora biti podržana dokazima o vašem zdravstveno stanju i o vašem karakteru.Kada da počnete da sakupljate dokumenta?Može potrajati nekoliko nedelja ili čak nekoliko  meseci, dok sakupite dokumenta koja su vam potrebna,tako da ako ste odlučili da aplicirate,počnite da ih sakupljate što pre.Vodite pri tom računa da neka  dokumenta imaju odredjeni rok trajanja .Tako na primer  Uverenje iz policije da niste osudjivani i da se protiv vas  ne vodi nikakav krivični postupak, ne može biti starije od 6 meseci .računa se od datuma kad ste podneli aplikaciju.Certifikat o zdravstvenom stanju,koji sadrži sistematski pregled i Rentgenske snimke ne sme biti stariji od 3 meseca., Računa se na datum podnošenja aplikacije.Policijska potvrda (Potvrda o dobrom vladanju)Da bi  ste dokazali da ste dobrog karaktera i vi i oni koji vas prate na tom putovanju,traži se da podnesete Potvrdu  iz Policije  (Police Certificate),i to u slučaju da aplicirate za useljenje,radnu dozvolu, turistički ili želite da studirate  u periodu koji će biti duži od  2 godine.DakleSvi apliaknti koji su 17 godina i stariji,a apliciraju za Vizu za rad,studiranje koje važe duže od dve godienmoraju podneti* Potvrdu Policije iz zemlje čiji su državljani* Ptvdu policije iz zemlje u kojoj su boravili5godina ili duže posle svoje 17te godine  života.Najverovatnije se za ove potvrde plaća taksa u zemlji gde živite.Raspitajte se da li tu potvrdu možete izvadiiti lično.Neke zemlje ove potvrde na zahtev aplikanta šalju samo direktno Imigraciji Novi Zeland.U tom slučaju rezervišite tri meseca i za to.Kako dobaviti Potvrde o zdravstvenom stanju i X Ray, rentgenske snimkeDa bi ste dokazali da ste vi i porodica koja sa vama dolazi zdravi,svaki od vas mora se podvrgnuti sitematskom pregledu, koji podrazumeva i rentgenske snimke.Ukoliko planirate da na Novom Zelandu boravite manje od 6 meseci ovaj dokument vam nije potrebanćPostoji lista zemalja z koju se i u ovom slučaju traže certifikati.Deca do 11 godina starosti i trudnice nemaju obavezu rentgenskih snimaka ali još uvek im je potrebna potvrda o zdravlju.Za boravak duži od 6 meseci ali kraći od godinu danaMorate imati kompletan Sistematski pregled i   Rentgenske Snimke.Ove potvrde ne smeju  biti starije od tri meseca na datum podnošenja aplikacijeU Srbiji ,tj u Beogradu Novozelandska Imigracija je odredila nekoliko registrovanih klinika koje mogu da vam  izdaju ove certifikate.Za tačne adrese obratite se Novozelandskoj Ambasadi u Londonu:.Ove Cerifikate morate platitiNaravno za apliciranje su vam potrebni formulari. Kako se useljeničke vize izdaju onima koji imaju dovoljan broj bodova  predlažem da proverite koliki broj bodova možete sakupiti.To možete uraditi  ovde: https://www.immigration.govt.nz/pointsindicator/.Za svaku kategoriju prilažete i potvrdu uz aplikaciju.Npr radno iskustvo,obrazovanje itd.Postavljam adresu i  kontakt detalje Novozelandske Ambasade u Londonu koja je zadužena za rad na aplikacijama za useljeničke vize iz Srbije.Još samo da napomenem da je svaćija situacija razlićita,npr.da li tražite samo useljenje ili imate već ponudu za posao i sl.Tako da se dodatno raspitajte.mnogo toga je pristupačno na sajtu Imigracije NZ: http://www.immigration.govt.nzMislim da je suvišno da napominjem  da morate imati bar solidno znanje(razumevanje) Engleskog jezika.Adresa i kontakt detalji Novozelandske Ambasade u Londonu Branch Details Office: LONDON Website: http://www.ttsnzvisa.com Email: ttslondonnz@ttepl.com Postal Address: Visa Application CentreBurwood House14-16 Caxton StreetLondonSW1H 0QYUNITED KINGDOM Phone: +44 203 582 7499 Office Hours: Monday to Friday 9.00am to 4.00pm    Payment Methods Personal Cheque NO Bank Cheque/Draft NO Money Order NO Cash NO Other Please refer towww.ttsnzvisa.com for payment methods.   Ukoliko vam ikako  mogu pomoći, molim vas obraćajte se samo konkretnim pitanjima u vezi vaše  situacije i to samo onda kada odgovor niste uspeli da nadjete u informacijama i linkovima koje sam već ostavila .Registrujte se na www.volimo.net.au i pošaljite mi odatle privatnu poruku.Jos samo da napomenem da ovo radim čisto volontersk, da  ne pomislite da želim da zaradim  na tome.
    Dec 30, 2013 8652